Na današnji dan 1355. godine, u povelji mladog bana Tvrtka I Kotromanića s nazivom "In castro nosto Visoka vocatum" prvi put je spomenut kraljevski grad Visoki. U njegovom podnožju, te ujedno podnožju Visočice, danas se nalazi grad Visoko.

Stari grad Visoki bio je poznati srednjovjekovni grad/tvrđava koji je nastao tokom 14. vijeka na brdu Visočici. Služio je i kao sjedište visokog feudalca s titulom velikog kneza bosanskog.

U drugoj polovini 11. vijeka spominje se Bosanska biskupija i njeno sjedište Civitas Bosna, a sjedište Bosanske biskupije bilo je upravo u visočkoj dolini i njegovim stolnim mjestima, gdje su starješine crkvene hijerarhije, kao i visoki dostojanstvenici Crkve bosanske stolovali. Već krajem 12. vijeka Kulin ban podiže crkvu u Biskupićima, dok je u Moštrima, mjestu pored Visokog, polovinom 14. vijeka bio jedno vrijeme kraljevski dvor, a sve javne poslove Crkva bosanska je obavljala baš u Moštrima.

Smješten na vrhu brda Visočica

Ako se uzme u obzir činjenica i da je u Milama (današnji Arnautovići) bilo mjesto održavanja sabora, franjevački samostan, a između 1377. i 1461. godine i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, nije teško zaključiti da je visočka dolina sa Starim gradom Visokim, Podvisokim, Milama i Moštrima bilo rano središte Bosanske banovine i kasnije kraljevstva.

Stari grad Visoki smješten je na vrhu 213 metara visokog brda Visočica. Iako historijski važan, Stari grad Visoki nije bio velikih dimenzija, dužine 60-ak metara i širine približno 25 metara, a imao je dvije kule koje su ga štitile po cijeloj dužini. Unutar samog grada postoji nekoliko tragova zgrada. Oko cijelog grada je iskopan kanal dubine četiri metra, a širine od osam do 10 metara.

Primarna funkcija Starog grada Visoki bila je odbrambena, ali također je bilo mjesto odakle su bosanski vladari pisali mnoge povelje i dokumente, a posljednja napisana je bila ona iz 1436., kada je knez Tvrtko Borovinić izdao isprave na Visokom. Iako napušten odavno, dokazi na kojima se temelji historija Starog grada Visoki i ostalih mjesta u visočkoj dolini pronađeni su tokom 1950-ih, 1970-ih i 1980-ih godina s arheološkim iskopavanjima i nalazima. Osmanlijskim osvajanjem Bosne grad biva napušten prije 1503. godine.

Danas je Stari grad Visoki nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. U novembru 2006. godine Akademija nauka i umjetnosti BiH izdala je poštanske marke s motivom 11 fragmenata kamenih vrata koja su pronađena 1994. godine tokom zemljanih radova oko područja Starog grada Visoki.

Rođen njemački kompozitor Engelbert Hamperdink

1854. - Rođen njemački kompozitor Engelbert Hamperdink (Humperdinck), profesor Kozervatorijuma u Barseloni, Kelnu, Frankfurtu i Berlinu. Romantičnom operskom pričom "Ivica i Marica", prožetom duhom narodne muzike, odupro se vagnerijanstvu i označio putokaz razvoja njemačke opere tog tipa. Ostala djela: opere "Kraljevska djeca", "Trnoružica", horske balade, solo pjesme.

1873. - Dinko Šimunović, jedan od najboljih hrvatskih književnika, rođen je na današnji dan. Pažnju kritike privukao je nedovršenom pripoviješću "Mrkodol" (1905.) u zadarskom Lovoru, a ubrzo se uvrstio u vodeće noveliste hrvatske moderne. Svoje novelističke radove objedinio je u zbirkama "Mrkodol", “Đerdan” i “Sa Krke i sa Cetine”. Posmrtno mu je objavljena i zbirka “Posmrtne novele”. Zanimljivo je kako su u Šimunovićevim djelima glavni junaci pretežno žene (Rudica, Duga, Đerdan, Muljika itd.). Najpoznatije pripovijetke su mu “Muljika”, “Duga” i “Alkar”. Godina 1911. i 1923., napisao je dva romana – “Tuđinac” i “Porodica Vinčić”, te 1918. štampao dijelove nedovršenog romana “Beskućnici”.

1875. - Rođen američki pisac Edgar Rajs Barouz (Rice Borroughs), poznat po seriji popularnih pustolovnih romana o Tarzanu, prevedenih na gotovo 60 jezika. Napisao je i seriju romana o planeti Mars, ali oni ni izbliza nisu dostigli popularnost knjiga o izmišljenom junaku iz afričke džungle.

1962. – Rud Gulit (Ruud Gullit), jedan od najboljih nizozemskih fudbalera i trenera, rođen je na današnji dan, odnosno proslavlja 62. rođendan. Bio je kapiten nizozemske reprezentacije koja je osvojila 1. mjesto na Evropskom prvenstvu 1988. godine. Proglašen je najboljim fudbalerom Evrope 1987. godine. Osim fudbalske karijere, snimio je i dvije pjesme. Jedna je bila hit u Nizozemskoj, a o temi je borbe protiv apartheida. Podržavao je Nelsona Mandelu u vrijeme kada su jako rijetki davali podršku. Bio je i fudbalski komentator za nekoliko televizija.

1967. - Umro ruski pisac i ratni reporter Ilja Grigorjevič Erenburg, vrstan poznavalac ruske i zapadnoevropske kulture. Napisao je pedesetak knjiga u kojima je duhovito i živo izložio misli o revoluciji, politici, ljubavi i suprotnostima civilizacije poslije Drugog svjetskog rata. Njegovo posljednje djelo - memoari "Ljudi, godine, život" smatra se testamentarnim. Ostala djela: zbirke priča "Trinaest lula", "Priče ovih godina", romani "Život i smrt Nikolaja Kurbova", "Neobične pustolovine Hulija Hurenita i njegovih učenika", "Ljubav Žane Nej", "Deveti talas"…

Ivana Vrdoljak Vanna, hrvatska pop pjevačica, slavi 54. rođendan

1970. - Rođena Ivana Vrdoljak Vanna, hrvatska pop pjevačica. Popularnost je stekla sredinom devedesetih kao glavna pjevačica zagrebačkog dance sastava “Electro team”. Godine 2001., predstavljala je Hrvatsku na Eurosongu u danskom Kopenhagenu, na kojem je osvojila deseto mjesto.

1992. - Formiran Prvi korpus Armije RBiH, jedan od šest korpusa u sastavu ARBiH. Zona odgovornosti Prvog korpusa tokom agresije na BiH (1992. – 1995.) bilo je područje Sarajeva. Kako je Sarajevo bilo pod opsadom srpske vojske 1425 dana, koja je jedno vrijeme sarađivala i s jedinicama HVO-a iz Kiseljaka pod komanadom ratnog zločinca Ivice Rajića, Prvi korpus je imao primarni zadatak da spriječi upad srpskih jedinica u Sarajevo. Godine 1992. Prvi korpus je brojao 34.500 pripadnika, a 1995. godine 40.500 pripadnika. Prvi komandant Prvog korpusa Armije RBiH bio je Mustafa Hajrulahović Talijan, kasnije su komandanti Prvog korpusa bili Vahid Karavelić i Nedžad Ajnadžić.

2006. - Umro György Faludy, mađarski pisac, pjesnik i prevodilac. Napisao je nekoliko svezaka pjesama. Poseban uspjeh doživio je s autobiografskim romanom “Moji sretni dani u paklu”, koji je prvo objavljen u engleskom prevodu, 1962. godine, te preveden na druge jezike prije nego što se pojavio u originalu na mađarskom. Na mađarskom je roman objavljen tek 1987. godine. Faludy se preselio u Toronto, 1967. godine, gdje je živio dvadeset godina, držeći predavanja u Kanadi i SAD i uređujući književne časopise. Godine 1976., dobio je kanadsko državljanstvo, a dvije godine kasnije postao je počasni doktor na Univerzitetu u Torontu, gdje je redovno predavao. Objavio je pjesme u Njujorku, 1980. godine. Godine 1988., Faludy se vratio u Mađarsku. Nakon promjene režima, njegovi radovi, koji su ranije bili zabranjivani i objavljivani kao samizdati, konačno su se pojavili legalno u Mađarskoj. Godine 1994., dobio je najprestižniju mađarsku nagradu, Kossuth. U posljednjim godinama života Faludy je bio cijenjen, ne samo kao pjesnik, pisac i prevodilac nego i kao živa legenda u Mađarskoj.