Podaci iz ranije uspostavljenog registra pedofila u RS nisu javni, podaci iz registra koji ovih dana stupa na snagu u FBiH također će biti dostupni samo policijskim i pravosudnim organima, ali psihologinja i stalna sudska vještakinja Vildana Zrnanović-Hasanović ukazuje na brojne slučajeve koji se odnose na pedofiliju, odnosno bludne radnje i spolni odnos sa maloljetnicima, za koje javnost saznaje iz medija. Reakcije na ispovijest žrtve i informaciju da je i bh. glumac Moamer Kasumović osuđen za takvo djelo traju već danima.

Teško detektovati

- Informacije koje dolaze do javnosti samo su vrh ledenog brijega, jer pedofilija kao poremećaj seksualne preferencije karakteriziran trajnim seksualnim sklonostima prema prepubertetskoj djeci, je daleko više prisutna nego što pretpostavljamo. Osobe koje imaju ovu vrstu poremećaja jako je teško detektovati prije nego se djelo počini. Nerijetko su to ugledni članovi društva i zajednice, te profesije i pozicije i biraju tako da su im djeca dostupna. Ovaj poremećaj izaziva veliku zabrinutost zbog dubokih posljedica koje može ostaviti na žrtve i društvo u cjelini – kaže Zrnanović - Hasanović.

Procenat pedofila u populaciji varira i prema dosadašnjim istraživanjima iznosi 1 do 5 posto kod muškaraca, dok su slučajevi kod žena mnogo rjeđi. Ipak, naša sagovornica upozorava da je takve podatke teško precizno utvrditi zbog društvene stigme i prikrivanja.

- Uzroci pedofilije su složeni i uključuju biološke, psihološke i društvene faktore. Istraživanja su pokazala da biološki faktori, poput abnormalnosti u funkciji mozga, posebno u područjima povezanim sa seksualnim ponašanjem i hormonalne disfunkcije, mogu igrati ulogu u razvoju pedofilije. Neka istraživanja sugeriraju da genetski faktori mogu povećati predispoziciju za razvoj poremećaja. Psihološki faktori, poput trauma u djetinjstvu, zlostavljanja ili zapuštanja, mogu doprinijeti formiranju devijantnih seksualnih preferencija. Osim toga, osobe s poremećajima ličnosti, posebno antisocijalnim poremećajem ličnosti, imaju veći rizik za razvoj seksualnih devijacija, uključujući pedofiliju. Društveni faktori poput izolacije, nedostatka socijalnih vještina i emocionalne nezrelosti također su povezani s povećanim rizikom – pojašnjava.

Posljedice seksualnog zlostavljanja djeteta mogu biti veoma ozbiljne i dugotrajne, naglašava Zrnanović – Hasanović, jer žrtve često pate od posttraumatskog stresnog poremećaja, depresije, anksioznosti, niskog samopoštovanja i problema sa vezivanjem.

- Zlostavljana djeca mogu razviti poremećaje u ponašanju, kao što su samodestruktivno ponašanje, samoozljeđivanje ili zlostavljanje drugih. Socijalne posljedice uključuju teškoće u ostvarivanju zdravih odnosa u odrasloj dobi, osjećaj sramote i krivice, kao i socijalnu izolaciju. Dugoročno, žrtve mogu imati povećan rizik od problema sa zloupotrebom supstanci i psihičkih poremećaja, što može otežati njihovu integraciju u društvo – dodaje Zrnanović – Hasanović.

Kada je riječ o prevenciji i zaštiti djece, naša sagovornica kaže da to zahtjeva multisektorski pristup, koji uključuje obrazovne, društvene, pravne i zdravstvene mjere.

Rani znaci

- Ključne strategije prevencije uključuju edukaciju djece o granicama tijela, seksualnom obrazovanju prilagođenom uzrastu i načinu prepoznavanja neprikladnog ponašanja, ali i važnosti prijavljivanja svakog oblika zlostavljanja povjerljivim osobama. Kampanje podizanja svijesti mogu pomoći u smanjenju stigme i ohrabriti prijavljivanje sumnjivog ponašanja. Profesionalci koji rade sa djecom - učitelji, zdravstveni radnici, socijalni radnici … moraju biti obučeni da prepoznaju znakove seksualnog zlostavljanja. Rani intervencijski programi, uključujući psihološko savjetovanje i terapiju za osobe koje pokazuju rane znakove pedofilije, mogu pomoći u sprječavanju daljnjeg razvoja poremećaja i zlostavljanja djece – kaže Zrnanović – Hasanović.

Liječenje može uključivati kognitivno-bihevioralnu terapiju, medikamentoznu terapiju za smanjenje seksualnog nagona i psihosocijalne intervencije.

- Strogi zakoni o zaštiti djece i adekvatne kazne za počinitelje seksualnih zločina su ključni elementi zaštite djece. Razvijanje specijaliziranih službi za identifikaciju i praćenje seksualnih prijestupnika može poboljšati zaštitu zajednica. S obzirom na rastuću prijetnju online zlostavljanja, važno je osigurati sigurnosne mjere na digitalnim platformama i ojačati nadzor nad internetskim prostorom. Pedofilija se smatra trajnim poremećajem seksualne sklonosti. Iako je liječenje moguće, uspješnost je ograničena, a studije pokazuju da postoji stalni rizik od ponovnog počinjenja djela, posebno ako terapija nije kontinuirana i adekvatno nadzirana i ako osobe sa ovim poremećajem nastave obnašati iste funkcije u društvu gdje su im žrtve lako dostupne. Dakle, edukacija, prevencija, rani intervencijski programi i snažna pravna regulativa ključni su elementi u borbi protiv pedofilije i zaštiti djece od ovog ozbiljnog oblika zlostavljanja – ističe psihologinja i stalni sudski vještak .