Na suđenju za zločine počinjene u Skender –Vakufu i Travniku svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine izjavili su kako su tijela članova njihovih porodica bila neprepoznatljiva, nakon što su ih vidjeli u mrtvačnici.

Ana Cvitanović je ispričala da je živjela u Travniku i misli da je bio 13. maj 1992. kada se vratila s pola kući i kada joj je majka rekla da su došli po njenog brata Luku Babića. Svjedokinja je sutradan saznala da joj je brat na Galici na Vlašiću, da je devet dana bio zarobljen i ubijen.

Prema njenim riječima, tijelo brata nisu mogli prepoznati u vrećama.

Svjedok Pero Stojak je kazao kako je njegov brat Ivo otišao na Galicu i da je kasnije čuo priče kako je njemu i ostalima koji su bili u vikendici rečeno da se predaju. Saznao je da su oni koji su otišli iz vikendice i ostali živi.

Kazao je da je poslije na groblju Prahulje pronašao tijelo svoga brata, te da su svi pronađeni bili bez uniforme i modri.

Ruža Rimac je isričala kako su njegog muža odveli dok je ona bila na poslu.

- Čekaj danas, čekaj sutra, dok nismo saznali da su pobijeni - kazala je Rimac.

Ona je rekla da je tijelo muža prepoznala na slici i da je to bila strahota, te dodala joj djever suprugov brat nije dao da uđe u mrtvačnicu, jer je tijelo bilo u lošem stanju.

Boško i Davor Peulić, Petar Đurić optuženi su za zločine protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika počinjene od maja do oktobra 1992. na području Skender-Vakufa i Travnika. Optužnica tereti Boška Peulića u svojstvu komandanta 22.lake pješaijske brigade Vojske Republike Srpske, Đurića kao de facto komandira centra veze.

Vještak medicinske struke Džanan Berberović je iznio nalaz i mišljenje u kojem je naveo da svjedoci Tužilaštva Esim Akeljić i Stjepan Dražetić nisu sposobni da svjedoče u sudnici.

Njihovi iskazi su uloženi u sudski spis nakon što su se Tužilaštvo i Odbrane složile da se ne čitaju na ročištu.

Nastavak suđenja je zakazan za 30. oktobar.