Trend koji je u zadnjih godinu dana prisutan na zapadu, prvenstveno u zemljama EU, na tragičan način potvrdio se i u BiH, kazao je za "Avaz“ profesor na Odsjeku za sigurnosne i mirovne studije Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Vlado Azinović. 

Pojašnjava da se radi o seriji događaja pokrenutih nakon 7. oktobra 2023. i napada na Gazu.

Veći broj terorističkih napada

- Za to vrijeme u Evropi se dogodio veći broj terorističkih napada. Neki su izvedeni, neki su spriječeni, a neki su propali. Dvije trećine počinitelja tih napada su bili tinejdžeri godina između 13 i 18. 

To samo svjedoči da moć društvenih mreža, prije svega TikToka, Instagrama i enkriptiranih kanala na Telegramu omogućavaju nevjerovatno ubrzanu radikalizaciju u nasilni ekstremizam mladih osoba, koje još nemaju neke osnovne spoznaje ni o sebi, ni o svijetu u kojem žive i koje je, kao takve, puno lakše radikalizirati – kaže profesor Azinović.

On dodaje da se društvenim mrežama širi komunikacija dječaka koji je počinio napad u Bosanskoj Krupi, sa nekim od njegovih prijatelja.

- On tvrdi da napada policiju zbog cionizma i zbog EU. Osoba koja, vjerovatno, nema pojma ni šta je cionizam, niti zna puno o EU, napada policiju u Bosanskoj Krupi. To je samo po sebi potpuno bezumno i besmisleno, ali je očito u svijesti tog mladića takvo postupanje opravdano i naloženo nekim imperativom vjerovatno višeg reda. 

Nažalost po prirodi posla sadržaje na profilima takvih mladića ja gledam svaki dan, imate na stotine takvih profila i kod nas i kojekuda drugo i vrlo je teško agencijama za provedbu zakona pratiti takve profile, sve te narative mrziteljske koji se šire i pretpostaviti da li bi se i kada, kako, gdje, neko od tih ljudi mogao angažirati u akt nasilja – ističe Azinović.

Takvi narativi postali dio nekog mainstreama

Azinović je počasni profesor Instituta za strategiju i sigurnost Univerziteta Exeter u Velikoj Britaniji. Ekspert je za prevenciju i borbu protiv terorizma i radikalizacije u nasilni ekstremizam pri Ujedinjenim narodima, Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM), Evropskoj komisiji (EK), Vijeću Evrope (CoE), Britanskom savjetu i Međunarodnom republikanskom institutu (IRI). O ovakvim događajima, napominje, govorimo s naknadnom pameću, ali je u pitanju ozbiljan fenomen koji je i refleksija istupa koje svakodnevno slušamo u javnom prostoru, pogotovo od oktobra prošle godine.

- Takvi narativi više ne dolaze s nekih margina, nego su nažalost postale dio nekog mainstreama i očito je da mladi ljudi, pa i stariji, nisu na njih imuni. Bilo je samo pitanje vremena kada će ti radikalni narativi dobiti tu neku kinetičku potvrdu na terenu i to se nažalost dogodilo sinoć u Bosanskoj Krupi. Vidimo da je tužiteljica već procijenila da se radi o krivičnom djelu terorizma – ističe Azinović.

Dodaje da je svijet, nakon vojnog poraza ISIL-a u martu 2019., naivno vjerovao da je ta priča konačno završena, ali to nije bio slučaj.

- Bili smo naivni svi mi koji smo vjerovali da je to tako. Ti su se narativi multiplicirali, ISIL je možda vojno poražen, ali ideologija na kojoj se bazirala radikalizacija i mobilizacija, vrbovanje za odlaske na strana ratišta, do dana današnjeg je ostala vrlo jaka. Nažalost, to pada na vrlo plodno tlo u društvima kao što je naše. Vi vidite da su sigurnosne agencije u Sarajevu potpuno raspršene proteklih dana lažnim dojavama o bombama. Kada se radi o maloljetnim osobama ja se uvijek pitam gdje su tu roditelji, jer se krivnja za sve po automatizmu pripisuje policiji. Policija je posljednji instrument u borbi protiv ovog zla o kojem pričamo. 

Ovo je posao za kompletno društvo, mi to stalno govorimo. Već je postala floskula kada govorimo o multisektorskom pristupu, o potrebi za nekim holističkim angažmanom cijelog društva u sprečavanju radikalizacije. Postoji jedna vrlo nepovoljna stvar, a to je da smo duboko podijeljeno društvo u kojem je svaki od naših identiteta na neki način izgubio sposobnost introspekcije i samokritike. Umjesto da se bavimo anomalijama koje se javljaju u svakom od tih naših identitarnih okruženja, mi uvijek upiremo prstom na druge. Uvijek su nam drugi za sve krivi, a ne bavimo se sami sobom. To će imati dugoročne posljedice ako se nešto ne promijeni i ako ne budemo imali odgovorniji odnos i prema sebi, i prema društvu u kojem živimo – ističe prof. dr. Vlado Azinović.