Članstvo BiH u EU mora biti nacionalni interes ove države, njenih građana i političkih partija, bez obzira na to da li su na vlasti ili u opoziciji.
Na potrebu jedinstva, barem oko ovog strateškog političkog cilja i barem kod onih političkih snaga koje tvrde da žele sigurniju i bolju budućnost za BiH i njene građane, već dugo ukazuju domaći i strani eksperti, pa i političari iz susjedstva koji su svjesni koliko je važno da evropski put ne bude poligon za međusobno saplitanje opozicije i vlasti. Neki i danas tvrde da Hrvatska, bez konsenzusa, taj dug i zahtjevan put ne bi uspjela preći.
U BiH i evropski put služi za podmetanje kora od banane, za blokade, politikantstvo i usporavanje. Nekada prvi u regionu, danas smo na njegovom začelju, a tamo su nas dovele upravo neodgovorne i nepromišljene politike, koje su postepeno topile prednost koju smo imali.
Nizom bespotrebnih i na propast osuđenih odluka činila je to RS, na čelu s Miloradom Dodikom, a u posljednje vrijeme i SDA se čini odlučnom da ostanemo tu gdje jesmo – nigdje. Dva dana prije isteka novog roka za usaglašavanje Reformske agende, koja nas vodi ka otvaranju pregovora o članstvu u EU, čak je i Brisel spustio kriterije, ali iz ove stranke nema podrške.
Stisnuti između partnera u koaliciji i vlastite opozicije, predstavnici stranaka trojke u teškoj poziciji pokušavaju da Briselu isporuče očekivani rezultat, da BiH priključe državama regiona za kojima zaostaje, pritom pazeći na svako slovo u kompromisima koji su za dogovor nužni.
Svaka neopravdana blokada na tom putu podsjeća na neke ranije propale sporazume, za kojima smo kasnije žalili i direktno je usmjerena protiv interesa građana ili barem onih koji se, ne čekajući državu, sami već nisu uputili ka Evropi. Trojka iza sebe ostavlja dovoljno širok teren za dnevnopolitičke bitke, od iznevjerenih obećanja i loših kadrovskih rješenja do sporosti i nesnalaženja u provedbi ključnih reformi i donošenju obećanih promjena. Put ka EU takav teren ne bi smio biti.
