Edin Ramulić, bivši logoraš, mirovni aktivista i novinar iz Prijedora često govori o manipulacijama brojkama ubijenih u agresiji na BiH. 

Ramulić je optužio Memorijalni centar Sarajevo da su njegovog oca i brojne druge stradale civile u agresiji na BiH lažno proglasili poginulim pripadnikom Armije RBiH, zbog čega je planirao tužiti ovu instituciju.

- Trebam pomoć, da me uputite na advokata koji bi me mogao zastupati u tužbi protiv javne ustanove Memorijalni centar Sarajevo, jer su bez mog znanja i odobrenja, na njihovoj internet stranici objavili fotografiju i podatke mog oca, ubijenog civila i pri tom lažno ga proglasili poginulim pripadnikom Armije R BiH. Trebam advokata koji ima iskustva u takvim tužbama i koji neće ustuknuti pred javnom ustanovom i uticajima koje ona ima - naveo je Ramulić na svom profilu na Facebooku.

U međuvremenu, objavio je i vijest kako je Memorijalni centar u međuvremenu povukao podatke sa stranice, što mu je, kaže, i bila osnovna namjera i što bi bio glavni tužbeni zahtjev.

- Jer je to što su uradili svojevrstan zločin, civilne žrtve rata stavljati u takav kontekst. Oduzimati im njihovu nedužnost u smrti je krajnje podmuklo jer se ti ljudi ne mogu braniti, a njihove porodice možda i ne razumiju koliki je ovo problem - napisao je Ramulić.

U prethodnim objavama objasnio je zašto smatra da je to opasan čin.

- Memorijalni centar Sarajevo otkrio svoje prave namjere i ciljeve djelovanja u Prijedoru. Ove godine su na sve načine pokušavali da preuzmu narativ o stradanju Prijedorčana pod svoj šape. Organizovali su i konferenciju o logorima kako bi iskoristili Dan bijelih traka i pokušali ga prisvojiti. Uspjeli su sebi naći i lokalne saveznike, političare skorojeviće poput Jusufa Arifagića i Zijada Čanića. A pride su pridobili još i notornog prodavača magle Dževada Smajića i Seidu Karabašić, zadnjih godina poznatu po brendiranju đemova i dekupaž tehnika oslikavanja tacni i tanjira, te još nekoliko poratnih profitera iz Kozarca, Prijedora i okoline. I kao krajnji rezultat njihovog rada dobili smo ovo, mog oca Uzeira Ramulića, civila kojeg su iz njegove rodne kuće u Rakovčanima, pripadnici VRS odveli u logor Keraterm 20. jula 1992.godine da bi ga pripadnici prijedorske policije ubili u masakru u noći sa 24. na 25.juli 1992.godine.

Mog oca, koji nije bio ni politički ni vojno angažovan, koji nije imao novca da kupi ni bombu kašikaru, Memorijalni cantar Sarajevo proglašava poginulim pripadnikom Armije RBiH, stavljajući armijski grb uz njegovu sliku. I ne samo mog oca nego i nekoliko stotina drugih civila iz naselja Čarakovo, Zecovi, Rizvanovići, Skela i Rakovčani. Među poginule borce svrstali su i starce, žene i djecu. Sve civile čija imena su našli na prijedorskim šehidskim mezarjima proglasili su poginulim pripadnicima Armije RBiH. Na red će doći i druga mezarja jer Kamičane, Hambarine i Bišćane još nisu obradili. Možemo reći da su Prijedorčani koje sam pomenuo i koji su potpisali nekakve protokole sa Memorijalnim centrom, da su naivni, lakomi na neke donacije koje su dobili ili će dobiti, jer jesu i naivni i neuki i lakomi na te sitne donacije. Ali ova ekipa okupljena u Memorijalnom centru Sarajevo nikako nije neuka i naivna.

Ovo što su uradili nije nikakva greška, to je plan i taj plan podrazumijeva pravljenje bošnjačke samostalne i samodopadne enklave a sve one koji ostanu izvan najlakše je proglasiti ratnim herojima, a šehidi su već od ranije bili. Pa se time daje legitimitet i VRS, svim onim Mladićima i Karadžićima, i njihovim borbama za njihovu teritoriju zvanu Republika Srpska. Naravno da porodice prijedorskih civila koje je javna ustanova iz Sarajeva službeno proglasila šehidskim a njihove ubijene poginulim herojima Armije R BiH, neće dobiti i šehidske invalidnine i druga statusna primanja i prava. To je ipak privilegija isključivo za odabranu elitu koja živi na prostorima Federacije BiH, odnosno onog dijela kojeg samo još službeno ne zovu kalifat preciznije fildžanistan. Vlasti Republike Srpske sada komotno mogu oduzeti i ono nekoliko stotina invalidnina koje su porodice u Prijedoru ostvarile po osnovu zakona o civilnim žrtvama rata nakon izmjena i dopuna iz 2007.godine. Mogu ih natjerati i da vrate dosadašanja primanja, jer imaju argument – u Sarajevu je tim civilima dodijeljen status poginulog vojnika, od strane javne ustanove, koja se tako barem predstavlja.Memorijalni centar Sarajevo je javna ustanova, koja se do ove godine nazivala Fond Memorijala Kantona Sarajevo, koja se finansira iz budžetskih sredstava Kantona a vrlo vjerovatno i iz Federacije.

Već ranije je bila najavljena saradnja sa memorijalnim građevinskim kompleksom koji se gradi u Kamičanima pod ingerencijom Rijaseta IZ. Sada tek postaje jasno zašto su na svim šehidskim mezarjima u Prijedoru zajedno sa civilima ispisana i imena poginulih pripadnika Armije R BiH, koji su poginuli ratujući oko Bihaća, Sarajeva i u centralnoj Bosni. To je bio tek prvi korak da se izjednače stvarni borci sa nedužnim civilima, da bi evo 30 godina nakon rata svi bili proglašeni poginulim borcima - herojima. I moj otac Uzeir, i Ajka Hopovac iz Zecova sa njenih 59 godina, i šestogodišnji Adis Hopovac, za kojeg se također navodi da je poginuo i to sa grbom Armije R BiH.

Dragi moji Prijedorčani, možete vi mirno sjediti pored svojih monitora i tastatura, ali ova ekipa iz Sarajeva, udruženi sa domaćim probisvjetima, a neke sam i imenovao, te uz patronat Islamske zajednice, vaše nedužno ubijene rođake, prijatelje i komšije će sve proglasiti legitimnom vojnom metom i dati tako još jednom za pravo stvaranju Republike Srpske, jer da nije ona stvorena, ne bi mogao biti ostvaren ni obećani kalifat sarajevski sa pridodatim teritorijama.Zamislite samo koliki će ovo biti podstrek negatorima zločina u Prijedoru.

Svi logori, masovne egzekucije, djecoubistva nisu isto ako po tvrdnji javne ustanove iz Sarajeva Prijedorčani nisu ubijeni nego poginuli, a gine se u borbama. Tako sad prijedorski policajci mogu reći u odsudnoj bici kod „trojke“ u Keratermu uspjeli smo da nadvladamo mnogostruko brojnijeg neprijatelja, dok se oni pripadnici VRS koji su se zadesili dan prije u Zecovima mogu pohvaliti da su nakon teške i mukotrpne borbe savladali i eliminisali šestogodišnjeg Adisa.

Ako ne vjerujete meni posjetite stranicu heroji.ba ili još bolje obratite pažnju šta piše na turbetima na šehidskim mezarjima, neko je tamo još prije dvije decenije krenuo ovim putem – pretvaranja nedužnih prijedorskih civila u legitimni vojni cilj. Džaba sve presude, svi dokazi i tvrdnje da se radilo o nedužnim civilima, Memorijalni centar Sarajevo, u saradnji sa lokalnim političarima, predstavnicima takozvanih udruženja ali i islamske zajednice, ima svoje službeno mišljenje – to su heroji, poginuli pripadnici Armije R BiH - naveo je Ramulić.