Pravoslavci danas slave Božić.

Radost Božića u svijetu, ali i na ovom parčetu Planete, prigušena je zbog izgubljenih života, tragedija, ratova, mržnje i razaranja. Zbog toga su i pozivi i molitve za mir, praštanje i ljubav među ljudima možda važnije nego ikada.

Đakon Branislav Rajković, sveštenik Eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske, kaže za "Dnevni avaz“ da su i radost, i žalost mimo naših granica, što se pokazalo i u svijetu i u našem komšiluku.

Dobri ljudi

- Tugovanje se podvlači ispod naših granica, ne samo zbog toga što nas žalost povezuje na Zemlji, nego zato što su i njeni uzroci, nažalost, ukorijenjeni u svakoj od naših zemalja i podzemno povezani. Tako tugujemo i za izgubljenim životima u Novom Sadu, prethodno u Beogradu, nedavno i u Zagrebu, a prije toga i u našoj zemlji, u Jablanici, pa evo sad u Crnoj Gori, na Cetinju. Radost, s druge strane, nadilazi naše granice, ne samo površinskim zemaljskim ushićenjem, nego svojim nadzemaljskim, nebeskim uzrocima, povezanim nadprostornim i nadvremenskim, nadljudskim i božanskim povodima. Jedan takav povod za hrišćane s obje strane granice, ali i za sve dobre ljude sa svih strana planina, jeste rođenje Boga za jedne, odnosno proroka kojeg poštuju i drugi – rekao je Rajković.

Podsjetio je da se i samo rođenje Hristovo desilo u svijetu stradanja, zbjegova, izgnanstava ljudi, što nije, niti je moglo okrnjiti radost tog događaja.

- Na taj način i ja danas dočekujem ovaj praznik, i nakon naših starih unutarporodičnih, pa i u toku ovih naših novih regionalnih bezgraničnih stradanja i promjena, zagledan u jedino novo pod Suncem, a istovremeno i u ono nepromjenjivo nad svime, zajedno s onima uz koje težim vječnosti – dodao je Rajković.

Note sevdalinke

Božićnu poruku, razumljivu za svakog Hercegovca i Bosanca, naš sagovornik smjestio bi u note sevdalinke, koju povremeno, praćen podrškom iz cijele države, zapjeva.

- Potvrda istovremene radosti u žalosti, pa i obrnuto, kroz pomiješana osjećanja i u ove tragične i praznične dane, mogla bi se iskazati možda prije melodijom negoli riječima, i to gotovo svake naše sevdalinke. Ona je istovremeno i žuč i žar, i ljubav i čemer, i čežnja i nada ... A, ako bi ta poruka baš morala biti riječ naročito upućena pravoslavnim hrišćanima, onda neka to budu riječi crkvene pjesme, koju baš u tom istom prvom glasu, pjevamo za Božić: Hristos se rađa - slavite, Hristos s nebesa - pođite u sretanje, Hristos na zemlji - uznosite se, pjevaj Gospodu sva zemljo, u veselju pojte ljudi, jer se proslavi – kazao je đakon Branislav Rajković.

Putokaz ka sretnijoj budućnosti

Prokomentirao je i izazove u BiH, socijalne, političke i nacionalne podjele među ljudima kao uzrok mnogima od njih, Rajković je naveo da i po tako uzrokovanim podjelama naša zemlja naročito liči na zemlju Hristovog rođenja.

- Zato valjda i neke svoje gradove poredimo s Jerusalimom. Za muslimane prorok, a za nas hrišćane Bog, Isa, odnosno Isus, čije rođenje proslavljamo ili makar iznova gledamo iz blizine, svojim rođenjem ujedinio je ono što se i danas naročito čini nespojivim: budući po rodu Izraelac - ne samo geografski, bio je i Palestinac, po staležu zanatlija - označen je i kao car, željeni politički vođa - bio je neželjeni mesija, rođen kao čovjek - nestvoreni je Bog. Ako je to što je Isus ujedinio, a onda i nadišao, samo za neke od nas siguran put, sigurno bi za sve nas mogao biti makar neki putokaz ka sigurnijoj i sretnijoj budućnosti – naglasio je.