Jasenko Đorđević iz Tuzle se bavi izradom minijatura, jednom specifičnom, vrijednom divljenja, umjetnosti. Njegova fascinacija minijaturama počela je još u djetinjstvu kada mu je mikroskop koji je dobio na poklon otvorio vrata mikrosvijeta te je od tada stalno tražio načine da stvori nešto u minijaturnim dimenzijama. Tematski se često bavi porodicom, socijalnim problemima, ljudskim i pravima djece.

Prepoznata umjetnost

O njegovim radovima pisali su brojni svjetski mediji i često je nagrađivan, a dio skulptura završio je i u stalnoj postavci Muzeja olovaka u Engleskoj zahvaljujući saradnji sa proizvođačem olovaka „Derwent“.

Kada je započinjao svoj rad nije mogao pretpostaviti da će privući toliku pažnju. U početku je to bio hobi, ali je na koncu ipak preraslo u prepoznatu umjetnost vrijednu divljenja i poštovanja. Neke njegove skulpture došle su i u ruke svjetski poznatih lica, poput oskarovca Benicia del Tora.

- Ova priča je započela slučajno, kao izazov, kada mi je brat 2010. poslao link umjetnika Daltona Ghettija koji je to prvi u svijetu radio i pitao mogu li i ja to uraditi. Nedugo potom javio sam mu da sam uspjeo. To je bilo prije 15 godina tako da sam ja drugi u svijetu koji je uopšte počeo objavljivati radove na vrh olovke. Prije toga sam radio neke druge stvari, mikroorigami (umjetnost savijanja papira) i mikroskulpturice. Jednu sam čak prijavio i za Ginisovu knjigu rekorda. Radilo se o brodiću od papira koji je rađen na papiru dimenzija 1,5 milimetara sa 2,5 milimetara i to kad se spoji bude brodić od 1 milimetra otprilike – započinje svoju priču Đorđević.

Nažalost, taj rekord nije prošao jer je, kako navodi, to bilo prije nekih 20-ak godina kada je internet bio prilično loš pa nisu mogli da utvrde da li je to on radio i kakav je kvalitet rada pa su dali mogućnost da dođe komisija iz Engleske kojoj bi on platio sve troškove, a to mu se nije isplatilo. Međutim, ipak su potvrdili da u tom momentu nisu imali nijedan sličan rekord zapisan.

Simbolika olovke

Po prirodi je smirena osoba i i ovakav vid umjetnosti smatra da je savršen za njega jer su potrebni „jaki živci“ za izradu minijature.

- Svidjelo mi se jer je to neki moj fah, rad na tako malim dimenzijama, a posebno jer olovka sa sobom nosi simboliku. Ona je oduvijek predstavljala alat za stvaranje umjetnosti tako da se teoretski potrefilo sve što mene interesuje, na jednom mjestu. Onda sam počeo da istražujem. Na početku nije bilo nikakvih informacija o tome kako se radi, koji alat se koristi tako da sam sve morao sam da otkrijem i eto opstao sam toliko godina – objasnio je Đorđević koji je samouk u svom radu.

Za izradu skulture, kaže, potrebno je od 10 sati do nekoliko dana. Proces izrade zavisi od mnogo faktora, kompleksnost motiva, samog raspoloženja i drugih.

- Na našem području jako loše prolazi ova vrsta umjetnosti. Iako sam imao dobru medijsku pažnju, posebno 2015. godine kad se to proširilo po cijelom svijetu, jednostavno ljudi ne pokazuju mnogo interesovanja. Međutim, nije problem toliko u ljudima koliko u ustanovama kulture i drugih. Imao sam preko 15 izložbi širom svijeta, samostalnih, od toga je bilo par u Tuzli, jednu u Sarajevu i jednu u Kalesiji, tako da nije dobro što se tiče BiH – istaknuo je Đorđević.

Izvan granica 

Tržište na kojem plasira svoje umjetnine je uglavnom izvan granica Bosne i Hercegovine. Potrebno je konstantno reklamiranje, rad, komunikacija s ljudima i slično.

- Umjetnost je jako teško procijeniti, ali cijena rada zavisi od kompleksnosti i načina upotrebe. Ja sam imao dosta komercijalnih saradnja sa raznim organizacijama i svjetskim kompanijama. Naprimjer, snimio sam tri reklame, jednu za BiH, jednu za Englesku i jednu sam snimao u BiH, ali za proizvođače dijamanata iz Hong Konga. Njihova ekipa sa 13 članova je došla u Tuzlu da snime reklamu, što je meni bilo jako interesantno. Tako da kolekcionari kao klijenti nisu toliko profitabilni koliko su komercijalni projekti – kazao je Đorđević.

Prema njegovim riječima, cijena minijatura zavisi od motiva do kompleksnosti upotrebe, pa se stoga cijene kreću od 800 eura i više.

Za budućnost ima mnoge planove. Jedan od njih je knjiga na kojoj radi, a koja će predstaviti retrospektivu njegovog rada. Drugi je inicijativa „Back to Roots“. Naime, ova ideja predstavlja simboličan povratak prirodi, od olovke do drveta, pa mu je u planu za svaku skulpturu koju izradi, zasaditi jedno drvo kako bi prirodi vratio ono što je oduzeto tokom kreativnog procesa.

Svoje radove objavljuje i na stranici TOLDart, kao i društvenim mrežama.