U kompaniji “Ginex” u Goraždu 27. i 28. januara desile su se eksplozije u kojima je pet radnika, srećom, prošlo s posjekotinama i iščašenjem zgloba kod jedne osobe. Nakon zbrinjavanja u Urgentnom centru svi su upućeni na kućno liječenje. 

Poslije sličnih incidenata u prošlosti, svaki zvuk iz pravca industrijske zone “Pobjeda”, u kojoj su smješteni i pogoni “Ginexa”, građani prate sa zebnjom, jer tamo radi više od 800 članova njihovih porodica.

Zbog istrage koja je u toku iz “Ginexa” ne mogu govoriti o detaljima, ali ističu da i njima ovakvi događaji, uprkos činjenici da se čitav tim ljudi konstantno bavi segmentom zaštite na radu, teško padaju.   

Mjere zaštite

- Mi smo jedna ogromna porodica, to su naši ljudi i nama je od najvećeg interesa da ovdje nikad ne pukne. Proces zaštite na radu izuzetno je zahtjevan, svaka incidentna situacija nauči nas nečemu novom, pa konstantno unapređujemo mjere zaštite na radu, kako bismo svaki rizik sveli na najmanju moguću mjeru – kazala je za “Dnevni avaz” Dženana Turković, generalna direktorica “Ginexa” od početka prošle godine.  

Ako promatramo u cjelini vojnu industriju FBiH, možemo konstatovati da tvornice “Ginex” i “Rudet” u Goraždu rade na primarnim, jakim eksplozivima i njihovoj ugradnji u komponente, ističe Berko Zečević, vojni ekspert i bivši šef katedre za odbrambene tehnologije Mašinskog fakulteta UNSA.

- Primarni eksplozivi su izuzetno osjetljivi na vanjske poticaje, a to mogu biti temperatura, udar, trenje i tako dalje. Ono što se posljednjih decenija dešava u “Ginexu” generalno je uobičajeno, ali ne s ovako čestim incidentima. U riziku od ovakvih incidenata ovog tipa je “Binas” u Bugojnu, koji ugrađuje gotove komponente i “Pretis”, koji radi sa sekundarnim jakim eksplozivima. Oni u fazi ugradnje u projektile, ako se ne pazi na propise, mogu izazvati ekstremne posljedice – kaže Zečević.

12 nesreća

Nesreće na radu u “Ginexu” dešavaju se već duže vrijeme, a nisu bile rijetkost ni u periodu do rata, kada je kompanija bila dio nekadašnjeg holdinga UNIS “Pobjeda”. 

Još u skupštinskoj inicijativi bivšeg kantonalnog poslanika Nene Zuke iz februara 2018. naveden je podatak da je od 2015. do 2018. godine zabilježeno gotovo 50 takvih slučajeva, među kojima i 12 nesreća s težim posljedicama. Od tada MUP BPK i mediji izvještavaju o sličnim događajima svake godine.

- Do 1990. u vojnim fabrikama vršena je edukacija iz pirotehnologije i niko nije mogao da pristupi radu ako prije toga nije prošao teorijsku i praktičnu obuku. Nažalost, u poratnom periodu u cijeloj vojnoj industriji obuci ljudi, koji su u neposrednom kontaktu s eksplozivom, ne poklanja se pažnja. Ključno je da Direkcija za namjensku proizvodnju napravi takav program, jer došlo je do promjene starosne strukture u tim kompanijama, dolaze mladi koji nisu imali radnog iskustva i sada rade s veoma osjetljivim tehnologijama – ističe Zečević.

Pauze na radu

Oni koji rade s eksplozivnim materijama ne bi smjeli imati normu, upozorava Zečević, a često moraju imati pauze kako bi se opustili.

- Ne bi smjelo da se dešava da žena po povratku s porodiljskog odsustva odmah dođe u kontakt s eksplozivom, jer ona je iscrpljena, kad dođe kući mora brinuti o djetetu, pitanje je da li je naspavana. Veći dio radnika koji rade te poslove u Goraždu su mlade žene – dodaje Zečević.