Predsjednik RS Milorad Dodik se oglasio na društvenoj mreži X i govorio o svom predmetu u Sudu BiH, za koji je u srijedu, 26. februara, zakazano izricanje presude.
Dodik je naveo da je "Sarajevo godinu dana šutilo u procesu protiv njega i da Sarajevo već deceniju šuti o stanju pravosudnog sistema u BiH". Dodao je da je novinar Avdo Avdić progovorio i brutalno ogolio stvari.
- "Za predstojeću krizu uzrokovanu presudom Miloradu Dodiku neće biti kriv Sud BiH niti sutkinja Sena Uzunović. Pravi krivac je u penziji. I zove se Majkl Marfi (Michael Murphy) ", kaže Avdić.
Ključna riječ je "kriza". Zašto bi nastala kriza ako je sve u skladu s Ustavom i zakonom? Krize nastaju kada se ne poštuju Ustav i zakon. Već u sljedećoj rečenici autor teksta daje odgovor na ovo pitanje.
"Bivši američki ambasador je idejni tvorac pravnog nasilja", napisao je ovaj sarajevski novinar, koji odlično poznaje stanje u pravosuđu. Nad tvrdnjom da BiH živi u pravnom nasilju duboko treba da se zabrine svaki čovjek. Ovom tvrdnjom postavio je logično pitanje: Kada i gdje je pravno nasilje proizvelo pravdu? Pravda počiva na pravu, nasilje na sili.
"Da li se protiv Milorada Dodika vodi politički motivisan proces? Bit ću slobodan i napisat ću nepopularno mišljenje - da. Proces protiv Milorada Dodika je politički motivisan. I tačka."
Ovo nisu moje riječi, već riječi Avde Avdića.
Ko će odgovoriti na pitanje - šta će politički proces u sudu? Politički procesi se odigravaju na izborima, u sudu pravni. Kako će iz političkog procesa proizaći na pravu zasnovana presuda?
"Optužnicu protiv Milorada Dodika je, budimo realni, Tužilaštvo BiH podiglo pod pritiskom Majkla Marfija", kaže on.
Kako poslije ovoga otužno, otrcano i jadno zvuči floskula "nezavisno pravosuđe". Kako izlizano zvuči stav EU "da se sve strane trebaju suzdržati od komentara i da postoji pravo na žalbu". Kome se žaliti? Istima koji su pristali da sprovode pravno nasilje.
“Politički motivisani procesi ne počinju u Sudu. Oni počinju u Tužilaštvu BiH. Sud BiH ne može ulaziti u motive tužioca. Sud cijeni dokaze i procesne radnje", dalje konstatuje novinar.
Ovdje je zaboravio da kaže da je taj isti sud potvrdio optužnicu koju je, kako sam tvrdi, Tužilaštvo BiH podiglo pod pritiskom Majkla Marfija. Bilo bi dragocjeno čuti sudiju koji je potvrdio optužnicu pod čijim pritiskom je to uradio. Znači predsjedniku Republike Srpske se ne sudi u ime BiH ili u "ime naroda", već u "u ime Majkla Marfija". Bit će više nego zanimljivo čitati obrazloženje presude.
Ali, vratimo se na početak Avdićevog teksta:
"Bivši američki ambasador je idejni tvorac pravnog nasilja. Nije potpisnik. Potpisnik je Kristijan Šmit (Christian Schmidt). Ali nijednu akciju Šmit ne bi sproveo bez pritiska Majkla Marfija, koji je iz svoje kancelarije, dok je gladio plišanu zebru, izdavao jasna uputstva. Marfi je suspendovao Ustav Federacije BiH na 24 sata. Kristijan Šmit je to samo potpisao. Marfi je suspendovao bošnjački glas prilikom imenovanja Vlade FBiH. Šmit je to samo sproveo u djelo. Marfi je u Vijeće ministara BiH uvukao Milorada Dodika. "Trojka" je samo slušala uputstva. Marfi je osudio Fadila Novalića, Alisu Mutap i druge. Sudije Suda BiH su samo izrekle presudu koja im je izdiktirana. Pod pritiskom Majkla Mrafija Kristijan Šmit je kriminalizovao 'nesprovođenje odluka OHR-a'."
I tu dolazimo do izvršioca radova Kristijana Šmita. Iz svega što je navedeno proizlazi da Šmit nije "tumač civilnog dijela Dejtonskog sporazuma", već izvršilac Marfijevog naloga. Ljepota jedna. Kristijan Šmit svoju moć ne crpi iz Ustava, Dejtonskog sporazuma, već iz Marfijevih skuta. Prosto, divota. Marfija više nema. Ko će izdiktirati presudu predsjedniku Republike Srpske, a koju će sudija potpisati? To nije napisao, ali vjerujem da zna. Kako će presuda koja polazi od nametnute volje i pravnog nasilja biti zasnovana na pravu i zakonu. E, ovo niko ne zna - naveo je Dodik u objavi na društvenim mrežama.
