U Bosni i Hercegovini prošle godine je ubijeno 12 žena. Žrtve femicida uglavnom su žene koje su pretrpjele dugotrajno porodično ili partnersko nasilje, mahom prijavljivano ranije nadležnim službama.
Posljednji slučaj koji je potresao bh. javnost jeste ubistvo Inele Selimović i njenog trinaestogodišnjeg sina iz Kalesije koje je na okrutan način - davljenjem i gušenjem izvršio njen suprug i otac maloljetnog dječaka Emir Selimović.
Prof. dr. Zilka Spahić-Šiljak, doktorica nauka iz oblasti rodnih studija, direktorica TPO Fondacije, istraživačica i akademska direktorica Univerzitetskog gender resursnog centra (UNIGeRC) koji djeluje pri Univerzitetu u Sarajevu za "Avaz" je govorila o slučajevima rodno zasnovanog nasilja u BiH.
- Mora se uvijek krenuti od korijena problema. Bavimo se posljedicama, a to su nasilja, ubistva i teška krivična djela. Moramo se vratiti na korijene problema koji leže u kulturi, socijalizaciji i prihvatljivosti nasilja kao načina komuniciranja i življenja. Mi smo kultura u kojoj je nasilje normalizirano do te mjere, da ga čak i ne primjećujemo, dok se ne dogode eklatantni slučajevi poput femicida i drugih oblika nasilja. Potrebno je raditi na dekonstrukciji kulturnih i socijalizacijskih obrazaca u kojima se ljudi odgajaju, prije svega, iz porodice, a onda i sekundarne socijalizacije, vršnjačke i tercijarne - mediji, koja je danas posebno važna za sve ljude. Treba uzeti i ekonomske i pravne faktore, jer zakoni, iako imamo dobar temelj, nisu do kraja definisali femicid i sankcije nisu visoke. Počinitelji dobiju vrlo niske kazne i onda ih mogu otplatiti i to je onda poticaj za počinitelje da ako neće biti žestoko kažnjeni, onda će platiti kaznu ili odležati par mjeseci, godinu i izlaze iz zatora. Mnogo je faktora koje treba uzeti u obzir: kultura, zatim ekonomski razlozi koji ženu drže u počinjenom položaju. Mi često znamo nekritički glorificirati tradiciju i reći "nekad su tradicionalne porodice bile divne i krasne". Jesu u nekim segmentima, ali u drugim segmentima žene su bile toliko ekonomski ovisne da im nije na pamet padalo da se pobune, da ne trpe nasilje i da se razvedu. Trpile su ga i trpe ga i dan-danas - kazala je dr. Spahić-Šiljak.
Mijenja se paradigma
Dr. Spahić-Šiljak smatra da je naše društvo opterećeno različitim traumama, ali da traume ni u kojem slučaju ne smiju biti razlog za nasilje.
- Imate stoljećima muškarca koji je vladao porodicom, zajednicom i upravljao ženom, njenim tijelom, vremenom i svim resursima. Žena je bila vlasništvo muškarca. I dan-danas se ona u najvećoj mjeri razumijeva kao vlasništvo, a ne kao partnerica. Sada se odjednom mijenja paradigma. Muškarci trebaju da nauče "aha, žena je partner, ona je jednaka, nju treba doživljavati kao ljudsko biće, ona može da kaže šta joj se dopada ili ne dopada". To mnogi muškarci nisu u stanju, jer u patrijarhatu stvari funkcionišu drugačije. Muškarci su nekako pozvani da ih se pita, da odlučuju i da se niko ne buni protiv njihove vlasti. Sada su stvari drugačije, žene su se izborile za svoja prava i slobode i onda dolazi do odmazde, jer to neki muškarci i dalje ne mogu prihvatiti. U našem društvu treba uzeti u obzir da su ljudi puni traume, da ima puno PTSP-a, alkohola, droga, ali to sve nisu razlozi za nasilje. To samo doprinosi nasilju. Nasilno ponašanje se ne može opravdati time što se neko napio ili uzeo neko opojno sredstvo. Ljudi su naučeni da im može proći to što čine nasilje nad ženama i djecom i ako ćemo biti pošteni, u najvećem broju naših porodica se još uvijek smatra da je batina izašla iz raja. To je tako. A da ne govorimo o verbalnom nasilju. Ako pažljivije posmatramo, na ulici ćemo svakodnevno čuti psovke i prijetnje, a djeca upijaju sve to, djeca gledaju svakodnevno nasilje, a svako nasilje kreće od riječi - smatra dr. Spahić-Šiljak.
Razvod braka
Ona smatra da je razvod braka još uvijek sramota u pojedinim sredinama u Bosni i Hercegovini.
- U nekim sredinama razvod braka je još uvijek sramota. Kod nas u BiH je ako se razvedete i dalje se smatra da je žena kriva i da je na njoj glavna krivica što se razvela, jer kažu "da je valjala ne bi se razvela", "ne bi je ostavio" itd. Nije jednostavno biti razvedena žena. Pogotovo nije jednostavno ako ste s djecom. Nemate ekonomsku mogućnost da se brinete o njima. S druge strane, postoji strah da se bude sam. Veliki broj žena smatraju da ne mogu same i da će biti gore, da će ponovo naći nekog nasilnika. To su naučeni obrasci ponašanja i naučena bespomoćnost - kazala je dr. Spahić-Šiljak
- U svakom individualnom slučaju nasilje se mora razmotriti sa više strana. I ako je žena ekonomski zbrinuta, tu su djeca. Nasilje ne čine samo siromašni i ljudi iz ruralnih krajeva. Nasilje čine svi, i advokati, profesori, ljekari, predsjednici, portiri, svi. Imamo vrlo obrazovanih žena, ekonomski nezavisnih koje su u nasilnim vezama. Takav muškarac u društvu je ugledan, on je u prvom safu, u džamiji, on će prvi dati donacije, on je šarmantan, njega svi vole, u mahali, u čaršiji, kažu "pa to je divan čovjek". Niko ne zna šta se događa iza zatvorenih vrata. To su sve stvari koje se moraju uzeti u obzir, a ne donositi zaključke na osnovu izvanjskih manifestacija nečijeg ponašanja i to kako zajednica nekog percipira, jer mi ne znamo šta se događa unutar partnerskih odnosa - dodala je.
