Iz ljubavi prema Kur'anu razvio se običaj mukabele, kazao je za "Avaz" hafiz dr. Elvir Duranović, naučni saradnik u Institutu za islamsku tradiciju Bošnjaka koji je, također, u razgovoru istaknuo blagoslove ramazana.

- Shodno kur'anskom tekstu ramazan je blagoslovljen mjesec, a njegov blagoslov prepoznaje se u punini Bogu ugodnih djela koje vjernici izvršavaju tokom ramazana, od sehura, posta i iftara, preko intenzivnog druženja s Kur'anom, klanjanja teravija i obilježavanja Pobjede na Bedru i Noći sudbine (kadr), do davanja zekata i sadekatul-fitra, što u konačnici rezultira Božijim oprostom i Njegovom zaštitom. Svaki ramazanski ibadet Bošnjaci su ogrnuli živopisnim plaštom vjerskih običaja. Iz ljubavi prema Kur'anu razvio se običaj mukabele, ali i običaji učenja Kurana pred duše umrlih čime se blagoslov ramazana ne zadržava samo kod živih, već svojim obiljem u značajnoj mjeri obuhvata i naše umrle, naše šehide i sve one koji su nas kroz stoljeća učili islamu i bdjeli nad njegovom čistotom - kazao je dr. Duranović.

Teravih namaz

Istaknuo je da je teravih-namaz sunnet Allahovog Poslanika, a.s., a da su ga Bošnjaci ukrasili zajedničkim glasnim spominjanjem Uzvišenog Boga.

- Negdje se poslije četiri rekata teravije uči tekbir (Allahu ekber) i veliča Božije ime, negdje se uči tehlil (La ilahe illallah), čime se ističe Božija jednoća, a ponegdje se donosi salavat na časnog Pejgambera, a.s. Slično je i s obilježavanjem Dana pobjede na Bedru ili Noć kadr. Gotovo da ne postoje dvije džamije u Bosni i Hercegovini u kojima se na isti način obilježavaju ova dva velika događaja, što jasno govori o bogatstvu bošnjačkih običaja i tradicije - pojašnjava dr. Duranović.

Zajednički iftari

Svaka tradicija, pa i vjerska, živa je i skoro svakodnevno pod kritičkim okom mlađih generacija koji je procjenjuju, zanemaruju neke njene segmente, a usvajaju neke, kazao je Duranović.

- Vjerska tradicija koja je vitalna, snažna i nužna za identitetsku ili religijsku samoidentifikaciju opstaje, dok u susretu sa savremenošću neki njeni aspekti mijenjaju formu, a neki iz sfere žive tradicije prelaze u sferu folklora. Čini mi se da je tradicija zajedničkih iftara opstala, ali je u značajnoj mjeri, pogotovo u urbanim sredinama, promijenila formu. U današnje vrijeme, naime, česti su zajednički iftari, ali ti iftari se više ne organiziraju u porodičnoj kući ili stanu, već u restoranu ili nekom drugom ugostiteljskom objektu. Običaj zajedničkih iftara je, dakle, opstao, ali su izlaskom iz porodičnog ambijenta izgubljeni brojni popratni običaji oko kojih je cijela porodica prilikom pripreme iftara bila angažirana. Slično je i s ramazanskim sjelima - dodao je dr. Duranović.

Zekat i sadekatul-fitr

- Ono što bih izdvojio jeste davanje zekata i sadekatul-fitra koje se do kraja 1960-ih godina među Bošnjacima više percipiralo kao vjerski običaj, nego kao vjerski propis. Angažiranošću ondašnjeg vođstva Islamske zajednice od 1969. godine, zekatu i sadekatul-fitru je dat onaj značaj kakav su imali u doba Allahovog Poslanika, a.s. Od te godine Islamska zajednica kao jedina, autonomna vjerska organizacija Bošnjaka muslimana, uspostavljena na zakonit način od strane zakonite islamske vlasti - osmanskog hilafeta, organizirano prikuplja zekat i sadekatul-fitr, što je rijedak primjer u svijetu. Naravno, takav čin utemeljen je na jasnom kur'anskom tekstu i praksi Allahovog Poslanika, a.s. - zaključio je za "Avaz" dr. Duranović.