Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) obilježila je Svjetski dan autizma. Tim povodom, uposlenici Klinike održali su predavanja u sali Discipline za nauku i nastavu (NIR). Ovom događaju prisustvovali su i članovi menadžmenta te predstavnici drugih zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevu.
Ogroman medicinski problem
Prisutnima se obratio prim. dr. Sanko Pandur, v.d. direktor Discipline za nauku i nastavu. On je istakao da u vrijeme kada je on bio student medicine, dijagnoza autizma nije ni postojala.
- To je novi spektar, kasnije definiran, koji nam govori o slaboj ili nikakvoj socijalnoj interakciji uz ograničene ili ponovljene obrasce ponašanja. Poznatog uzroka nema, te su nam vjerojatno potrebne decenije istraživanja da prepoznamo razloge nastanka bolesti. Ono što je meni fascinantno jeste epidemiologija autizma, da na 1000 novorođene djece dolazi jedno dijete s autizmom. Autizam se danas prepoznaje i u odrasloj dobi. Prema tome, suočeni smo s ogromnim medicinskim problemom za koji još nemamo adekvatne kapacitete - rekao je prim. dr. Pandur.
Neophodna veća saradnja
Prof. dr. Gorana Sulejmanpašić, šefica Klinike za psihijatriju, naglasila je da bi se u društvu trebalo više govoriti o problemima mentalnog zdravlja, a ne samo kada se obilježavaju značajni datumi iz ove oblasti. Istakla je da je neophodna veća saradnja svih zdravstvenih radnika, jer se u praksi dijagnoze ponekad preklapaju, te je navela da se pacijenti s autizmom nažalost često stigmatiziraju.
Autistični spektar poremećaja (ASP) je ozbiljan i složen neurorazvojni poremećaj koji utiče na ukupno funkcioniranje kako djeteta i adolescenta, tako i cijele porodice. Poremećaj iz spektra autizma obilježen je perzistentnim deficitom u sposobnosti iniciranja i održavanja uzajamnih socijalnih interakcija i socijalne komunikacije, te nizom ograničenih, ponavljajućih i nefleksibilnih obrazaca ponašanja, interesa ili aktivnosti koji su atipični ili prekomjerni za starost djeteta ili osobe.
Poremećaj se javlja u ranom djetinjstvu, ali simptomi se mogu u potpunosti manifestirati tek kasnije, kada socijalni zahtjevi nadmaše ograničene kapacitete. Deficiti su dovoljno ozbiljni da narušavaju interpersonalno, radno i socijalno funkcioniranje. Pretpostavlja se da autistični spektar poremećaja postoji već kod rođenja djeteta, ali ne mora biti primijećen sve do druge godine života. Iako je razvoj poremećaja postepen, ponekad se dijete iznenada, uglavnom nakon febrilnog stanja, psihičkog stresa, vakcinacije, bolničkog liječenja ili drugog odvajanja od majke, za vrlo kratko vrijeme psihički promijeni. Roditelji često navode da se dijete naglo izmijenilo, da se do neke dobi razvijalo normalno ili im se barem tako činilo.
Značaj obilježavanja
Općenito, prognoza je, nažalost, loša u većini slučajeva. Nisko intelektualno funkcioniranje i pridružena epilepsija pogoršavaju prognozu, kao i težina samog poremećaja. Govor je također ključan za prognozu, a njegov izostanak ima nepovoljan uticaj na konačan ishod. Psihomotorni nemir i nedostatak pažnje u dječjoj dobi, a u odrasloj dobi agresija i autoagresija mogu dodatno komplicirati poremećaj i otežati terapiju.
Kontinuirani tretman i rehabilitacija od najranije životne dobi mogu djelomično zaustaviti negativne procese i omogućiti uspješnu socijalizaciju autističnih osoba.
Obilježavanje Svjetskog dana autizma ima za cilj podizanje svijesti o ovom složenom poremećaju u kontekstu etiologije, života s autizmom i načina podrške djeci/adolescentima i njihovim porodicama. Značajno je o bolestima ljudske duše razgovarati svakodnevno, a ne samo na datume od značaja za njihovo obilježavanje.
