Na današnji dan, 8. aprila 1945. godine oslobođeno je šire područje Kaknja od okupatora u Drugom svjetskom ratu.

Krajem marta 1945. godine počeo je opći napad partizanskih snaga na neprijateljske formacije na širem području Kaknja. U to vrijeme u Kaknju, te na željezničkim stanicama od Dobrinja do Lašve, kao i u blizini mostova, bilo je oko 2.400 neprijateljskih vojnika sa baterijom protivavionskih topova (tzv. flakovi) sa kojima je štićen most u kakanjskom naselju Doboj.

Na Željezničkoj stanici u Kaknju bila su tri oklopna voza. Svi prilazi mostovima, željezničkoj pruzi i drugim mjestima bili su pripremljeni za dejstvo artiljerije, minobacača i automatskog naoružanja. Posade su bile zaštićene bunkerima i bodljikavim žicama, a ponegdje i minskim poljima, tako da je, zaista, bilo teško izvoditi napade na neprijatelja u cilju presijecanja njegove odbrane u rejonu Kaknja.

Susret boraca 

Ispred Šeste NOU brigade, na lijevoj obali Bosne, 30. marta 1945. godine, oko 11 sati, bježali su ostaci neprijatelja prema koritu Bosne. Njih su dočekale Prva i Četvrta četa Prvog bataljona, s desne obale snažnom vatrom. Bočno su ih tukle jedinice Četvrtog bataljona, a s leđa četa Drugog i Trećeg bataljona, tako da su nakon borbi na željezničkoj stanici i u Hrasnicama neprijateljski vojnici i ovdje pretrpjeli velike gubitke.

Oko 12 sati počeo je prelaz bataljona Šeste brigade preko mosta na desnu obalu rijeke Bosne. Išli su u susret borcima Prvog bataljona koji su otišli iz sastava te brigade prije 99 dana. To je bio srdačan susret.

Most na Bosni i oko njega bio je krcat jedinicama Šeste krajiške brigade koje su odmah poslije prelaza na desnu obalu upućivane u Živalje. Iza njih, na željezničkoj stanici, gorjeli su još vagoni.

Kada se završila borba na željezničkoj stanici i kada su jedinice Šeste brigade prešle na desnu obalu rijeke Bosne, Grupa udarnih bataljona još je vodila žestoke borbe protiv ostataka neprijatelja. Trebalo je dosta napora da se likvidira preostali neprijatelj u rudniku.

Uništenje neprijateljskih uporišta

Deveta krajiška brigada je u to vrijeme likvidirala neprijateljska uporišta i protivavionsku bateriju topova u naselju Doboj i obezbijedila prelaz jedinicama Desete divizije na desnu obalu Bosne.

Tako su 30. marta 1945. godine glavne snage Petog bosanskog korpusa presjekle neprijateljsku odbranu i saobraćaj u dolini Bosne. Poslije toga krenule su u pravcu Sarajeva koje je tada još bilo okupirano.

Odstupajući iz Sarajeva, poslije 5. aprila 1945. godine, neprijatelj je kraće vrijeme ponovo držao uži dio kakanjskog područja, na kojem su ga 8. aprila 1945. godine razbile jedinice Desete krajiške divizije.