Šezdesetogodišnja Bejha Johić, koja je 10. marta otišla od kuće, još nije pronađena. Ona je tog dana u 19.30 sati sa mobitela nazvala kćerku Belmu te je pitala za unuku Nadinu, zeta Merisa, jetrvu Refiju i druge ukućane i porodica od tada nema više nikakve informacije o njoj.

Težak život

Uzalud su bila pretraživanja okolnih šuma, rijeke Spreče... Ekipa “Dnevnog avaza” bila je jučer pred kućom nesretne žene u gračaničkom naselju Lohinja Donja, gdje su nas dočekali Bejhin zet Meris te kćerka Belma s kćerkom Nadinom. Belma nam priča da u ovim teškim danima jedino što iščekuje jeste bilo kakva vijest o majci. Porodica strahuje i od najgore vijesti s obzirom na to da je Bejha imala težak život.

- Mi smo iz Cerske kod Srebrenice. Prošli smo srebrenički džehenem. Majci je jedno dijete umrlo nakon sedam dana. Drugo dijete je izgubila u trudnoći, od straha od rata, a mene je rodila 28. januara 1994. godine, i to u ratnoj bolnici u Srebrenici. Budući da sam rođena sa svega 1,7 kilograma, godinu sam bila u toj bolnici. Nije bilo pelena pa su me umotavali u vatu. Majka i ja smo čudom ostale žive, ali sam izgubila oca u srebreničkom paklu. Njegove kosti pronađene su u Potočarima pa je ukopan tek 2003. godine. Nije izgubila samo supruga, moja majka je izgubila i mnogo svoje braće, rođaka... I, eto, sve te strahote rata stigle su je danas – ispričala nam je u jednom dahu 24-godišnja Belma.

Odvajala novac

Dan nakon nestanka, porodica je u pomoćnom objektu majčine jetrve pronašla njenu torbu, u kojoj je bila rukom napisana poruka: “Refija, pare podaj Belmi.”

- Tu je bilo nešto novca, koji je od svojih usta odvajala za ne daj, Bože. Molim Boga da se pronađe moja majka pa, ako je živa, dobro i jeste... Ako nije, da joj makar pronađemo kosti i da je dostojanstveno ukopamo. Da joj Fatihu možemo proučiti – kaže na kraju Belma.

 Pretraživat će Spreču

Zet Meris kazao je kako su svi neizmjerno zahvalni ljudima koji su učestvovali u potrazi, a posebno članovima Gorske službe spašavanja iz Srebrenika.

- Hvala i lovcima, ribolovcima, pripadnicima Civilne zaštite, policiji i svima onima koji su se uključili u potragu za punicom. Sada nam je najvažnije da je pronađemo, živu ili mrtvu, samo da se prekine ova agonija. Živimo u nadi. Iz Federalne uprave civilne zaštite obećali su nam da će doći s čamcima i roniocima kako bi pretražili rijeku Spreču - kaže zet Meris.