Na Facebooku je objavljena šokantna fotografija pretučenog srednjoškolca u Tešnju. Kako je navedeno, maloljetnika su iza dvorane Srednjoškolskog centra u ovom gradu brutalno napala trojica vršnjaka, koji su ga ostavili onesviještenog. Slučaj je prijavljen Ministarstvu unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona, čiji policajci rasvjetljavaju okolnosti događaja.

Nema statistike

- Naši pripadnici izašli su na mjesto događaja i obavili uviđaj. Događaj je zadokumentiran i obavljaju se razgovori sa svim osobama koje znaju nešto o ovom slučaju - rekla nam je Aldina Alić, portparol MUP-a ZDK.

Objava je izazvala gnjev građana, čiji su se komentari i osude nizali iz sata u sat. Nažalost, ovo nije jedini primjer vršnjačkog nasilja u BiH. Slučajeva je mnogo, ali je, tvrde stručnjaci, veliki minus što nadležni uglavnom prikrivaju ovakve stvari, zato je i veoma teško pronaći bilo kakve statističke podatke o ovoj temi, a posljedice za djecu koja trpe nasilje, mogu biti strahovite.

Okrutnost među djecom često se manifestira kao želja za dokazivanjem i dominacijom u grupi. Kako upozoravaju stručnjaci, školarci, bez obzira na uzrast, znaju biti surovi i inventivni u maltretiranju vršnjaka, što šokira čak i odrasle. Počinje ruganjem i vrijeđanjem, nastavlja se otimanjem i uništavanjem stvari, a na kraju može doći i do ozbiljnijih posljedica, kad dijete zna biti i fizički povrijeđeno.

Nasilnici snimaju svoje žrtve mobitelom dok ih maltretiraju, a te snimke plasiraju ostaloj djeci, što žrtvu dodatno ponizi. Ugledni neuropsihijatar Omer Ćemalović pojasnio nam je da postoji čitav niz uzroka koji dovode do nasilja među djecom.  

Različiti uzroci

- Jedan od uzročnika zasigurno je slijevanje stanovništa iz ruralnih krajeva u gradske sredine, što za posljedicu ima miješanje kojekakvih mikrokultura, odnosno mikroobičaja. Neizostavan je i posttraumatski stresni poremećaj, koji se razvio kod mnogih ljudi nakon ratnih nevolja, a on se, nažalost, generacijama prenosi. To dovodi do razbijenih porodica, do djece koja većinu vremenu provode na ulici, gdje vrlo lako dolaze u dodir s drogom, alkoholom i nasiljem - rekao je Ćemalović.

Naveo je kako maloljetnici vrlo često oponašaju ono što čuju i vide u medijima.

- Ako u novinama ili na TV-u vide kako počinioci krivičnih djela prolaze bez sankcija, onda nerijetko dođu do zaključka da se isplati biti kriminalac i tada dolazi do totalne devastacije društva – pojasnio je doktor.

Bijeg iz ništavila 

Neuropsihijatar Ćemalović kaže da čitave porodice odlaze iz BiH zbog ovakve atmosfere.

- Svaki roditelj će reći: “Neću da mi dijete odrasta u takvom okruženju, ništavilu, beznađu, mjestu gdje nema perspektive.” Dijete koje provodi mnogo vremena na ulici, poprima sve ono što ulica donosi sa sobom i što se u potpunosti kosi sa porodičnim vrijednostima. Nakači se na neku grupu, drogu... To je sasvim druga osoba, mnogi roditelji tada više ne mogu prepoznati svoje dijete – rekao je doktor.

Barbike i klikeri u penziji

Tranzicija je poslala u penziju barbike i klikere, a na mala vrata uvela opasnosti od sadržaja interneta i društvenih mreža, naglasio je Ćemalović.

- Naše društvo nema snage da se bori protiv toga. Ne trebaju skupocjena vozila našim ministrima, političarima. Dajte, zaposlite psihologe, socijalne radnike, pedagoge.. Situacija je toliko zabrinjavajuća da bi skoro svaki haustor trebao to imati. Bilo je mnogo projekata iz inozemstva koji su imali najbolju namjeru, ali se i to zloupotrijebi, potroši se novac i nema efekta. To je mračna priča. Nema sistema vrijednosti - navodi Ćemalović.

Savjeti iz policije

Na zvaničnoj internet-stranici Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo policija savjetuje roditelje kako da prepoznaju je li njihovo dijete žrtva vršnjačkog nasilja.

- Počinje mladalačkim takmičenjem za isticanjem statusa u grupi

- Djeca u pubertetu sklona su nasilju, jer misle da tako dokazuju zrelost 

- Zbog lažnog ponosa ili straha od nasilnika, žrtva ne govori  svoj problem  

- Ponekad žrtve imaju vidne tjelesne povrede, a vrlo često to prikrivaju 

- Žrtve se povlače u sebe, rjeđe izlaze, izoliraju se od porodice  i prijatelja i popuste u školi 

- U težim slučajevima, djeca imaju noćne more, a nekad i povećanu agresivnost te nemir  

- Reagirajte na izostanke iz škole, stupite u kontakt sa  školom, razrednikom, pedagogom i psihologom 

- Ne oglušujte se na dječije brige i misli, saslušajte ga bez prekidanja, pokažite toplinu i razumijevanje

- Obratite pažnju kud i gdje ide dijete i da li se vraća u dogovoreno  vrijeme 

Đana Lončarica, dječiji psiholog, kaže za da je za adolescente bitna pripadnost grupi vršnjaka.

- Djeca koja trpe nasilje od vršnjaka, bilo da se radi o psihološkom, emocionalnom ili fizičkom nasilju, osjećaju da nigdje ne pripadaju, gube vjeru u sebe, samopouzdanje, pokazuju simptome depresije, povlače se, mijenjaju svoje ponašanje u kući i školi. Posebno je opasno ako djeca ne govore o tome odraslim osobama i ako čuvaju tu tajnu, koja njih, ustvari, veoma muči i u emocionalnom smislu pravi veliki pritisak na njih. To se odražava na njihovo učenje i svakodnevno funkcioniranje, ali i na odnose s vršnjacima. Misle da nisu dovoljno dobri i vrijedni. U takvim slučajevima, često sami sebe krive za to, odnosno odlika takve djece je da preuzimaju krivicu na sebe – pojašnjava Lončarica.

Naša sagovornica naglašava da je važno i da se djeci koja vrše nasilje, pruži stručna pomoć.

- To su često djeca koja su i sama žrtve nasilje, da li u kući ili u nekom drugom kontekstu. Tako da je u ovom slučaju vrlo bitno raditi stručno i s djecom koja su počinioci, ali i s djecom koja su žrtve. Djeca su simptom svoje porodice i konteksta u kojem žive – kaže Lončarica.

U praksi se dešavalo da djeca, ali i roditelji, u nekim slučajevima pretjeruju pa svaku situaciju nazivaju vršnjačkim nasiljem.

- Nije svaka svađa djece vršnjačko nasilje. Ono što je odlika nasilja jeste da je to urađeno s lošim namjerama, da je izraženog intenziteta, da dugo vremena traje, da ugrožava integritet neke osobe... Dešavalo se i ranije da su se djeca svađala... Ali, to se ne može porediti sa, recimo, situacijom kad se grupa djece nasilno i agresivno ponaša prema drugom djetetu – kazala je Lončarica.

Naglašava da djeca koja prežive vršnjačko nasilje, mogu imati ozbiljne posljedice.

- Takva djeca imaju više depresivnih simptoma, teže se prilagođavaju sredini u kojoj žive, što se odražava i na njhovu odraslu dob. Poslije to pokazuju u privatnom životu, jer otežano poslovno funkcioniraju, teže uspostavljaju intimnije i prisnije veze – kaže Lončarica.

Djeca koja su žrtve nasilja, nerijetko se povlače u sebe pa je pedagozima, učiteljima, nastavnicima i roditeljima teško otkriti koje dijete ima problem.

- Uvijek naglašavamo da roditelji prate svoju djecu i da se interesiraju za njihovo stanje i onda kad su dobro. Djeca koja su naučila da razgovaraju s roditeljima o svakodnevnim aktivnostima, mnogo će lakše i otvorenije reći problem. Roditelji moraju, kako se to u narodu kaže, imati širom otvorene i oči i uši. I kad djeca odbijaju da govore, roditelji, ako vide promjene, moraju biti uporni i naći način da dopru do svog djeteta – zaključila je Đana Lončarica.

Tuzla: Odsjekle kosu drugarici

Šokantan slučaj vršnjačkog nasilja zabilježen je 2013. godine, kad su tri učenice Mješovite srednje škole u Tuzli brutalno pretukle svoju kolegicu. Nasilnice su izvele nesretnu djevojku na parking ispred škole, gdje su joj rezale kosu, udarale je rukama i nogama, čak i kad je bila na asfaltu, a jedna od njih je sve to zabilježila i mobitelom. Nakon što se snimak pojavio u javnosti, nasilnice su izbačene iz škole. 

Teslić: Šrafcigerom ubo 17-godišnjaka 

Jedan od težih slučajeva vršnjačkog nasilja dogodio se u februaru 2015. godine u Tesliću. Maloljetnik je, izlazeći iz zgrade u kojoj se nalazi radionica Srednje mašinske škole “Nikola Tesla”, fizički napao 17-godišnjaka, kojeg je, na koncu, ubo šrafcigerom u stomak. Srećom, 17-godišnjak je preživio ovaj brutalni napad. 

Zenica: Učenika udario nogom 

Vršnjačko nasilje nije zaobišlo ni Zenicu. Sredinom septembra 2016. godine iza Osnovne škole “Skender Kulenović” u Zenici izbila je tuča između dvojice učenika osmog razreda, u kojoj je teško povrijeđen S. S. Ostali učenici su, srećom, pravovremeno reagirali i pozvali Hitnu pomoć. Sve je počelo još u školi, gdje je N. K. udario S. S. te mu poručio: “Vidimo se napolju.” Nakon nastave, S. S. je stao ispred N. K. i pitao ga u čemu je problem. U tom trenutku, drug dječaka N. K. nogom je udario S. S. u glavu, usljed čega je on izgubio svijest. I pored toga, nastavio ga je udarati.