Podučavanje o sudski utvrđenim činjenicama doprinosi borbi protiv revidiranja i poricanja zločina, poručeno je pri predstavljanju Priručnika za nastavnike historije u Hagu, u čijoj izradi su učestvovali nastavnici šest zemalja Zapadnog Balkana.

U uvodnim riječima na predstavljanju “Priručnika za nastavnike historije o korištenju arhive Tribunala i Mehanizma u nastavi historije”, Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), kazala je da je obrazovanje ključno u borbi protiv revidiranja i poricanja zločina u regionu koje sve više dobija na zamahu.

Uticaj na region

Ona je kazala kako su sukobi iz 90-ih godina na Balkanu imali veliku uticaj na region, navodeći da je značaj Mehanizma veći od sudnica.

- Od ključnog je značaja da buduće generacije shvate značaj ovih sukoba i da budu obaviješteni o načinima na koji mehanzmi mogu da pomogunu da se spriječe ova zvjerstva u budućnosti - kazala je Geti Santana (Gatti), dodajući da nastavnici historije u ovome mogu imati ključnu ulogu.

Steven Stegers, direktor Evropskog udruženja nastavnika istorije (EUROCLIO), podijelio je slično mišljenje, navodeći da je obrazovanje najbolje sredstvo za podučavanje mladih o prošlosti.

- Moramo da se suprotstavimo isključivim narativima gdje se cijele grupe osjećaju žrtvama - kazao je Steger, dodajući da đaci i studenti nemaju iskustvo o ratu i da im je potrebno govoriti o tome.

Anisa Sućeska, koordinatorica Mehanizma za informisanje zajednica pogođenih sukobom, navela je da nakon tri decenije u regionu postoji poricanje ratnih zločina, te da je nastavnicima potrebno više podrške i znanja o radu Mehanizma da imaju samopouzdanja da pokrenu pitanja.

- Od kraja 2019. godine do danas obučili smo više od 500 nastavnika historije. Oni su poslije radionica počeli da drže lekcije koristeći arhive Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) - kazala je Sućeska, dodajući da će priručnici biti dostupni već od sljedećeg mjeseca.

Rodoljub Jovanović, koji je radio na razvoju metodologije za ovaj priručnik, naveo je da nastavnici u jednoj regiju moraju raditi zajedno kako bi razvili nastavne planove, što bi im omogućilo da se usredotoče na ono što je važno.

Rad na priručniku

Govoreći o radu na priručniku, Aleksandar Teodosijević kao jedan od autora, kazao je da nastavnici historije često osjećaju nedostatak podrške za predavanje o periodu 90-ih godina, navodeći da su kurikulumi i udžbenici etnocentrično postaljeni.

- Iako je prošlo 30 godina od rata, živimo u postkonfliktnim društvima i mnogi smatraju da je prerano o ovim temama govoriti. To nije tačno. Odmah nakon Drugog svjetskog rata su se radila istraživanja i to je bilo lekovito u procesu pomirenja - kazao je Teodosijević, navodeći da utvrđivanje činjenica doprinosi pomirenju narodima bivše Jugoslavije.

On je kazao da se često manipuliše ulogom suda, te se navodi da je suđeno narodu, a ne individuama.

Drugi autori govorili su o specifičnim dijelovima priručnika na kojima su radili, uključujući iskustvo žena u ratu, prisilno preseljavanje i premještanje, te djecu u ratu. Autorica iz Crne Gore je navela da su svi, prolazeći kroz događaje, prošli kroz određenu katarzu.

Ne govori se o prošlosti

- Konsultovala sam se s psiholozima i sociolozima koji su objasnili da, kad god se susrećete s ovakvim događajima, svoj narod doživljavate kao žrtvu, a ostale kao agresore - kazala je ona, navodeći da se posmatranjem događaja bez nacionalnog ograničenja omogućava sagledavanje istine.

Miloš Vukanović je naveo da se u regionu često ne govori o prošlosti 90-ih godina prošlog stoljeća ili se prošlost zloupotrebljava.

- Mislim da smo našli način da pređemo prepreke i da damo nastavnicima oruđe da upotrijebe - kazao je on.