U nastavku iznošenja završne riječi, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ocijenilo je da su vojnici koji su likvidirali grupu civila bili podređeni Radetu Macuri, optuženom za ratne zločine počinjene u Bosanskoj Gradišci 1992., a koji je, prema tvrdnjama optužbe, nesumnjivo imao kontrolu, izdavao naredbe, raspoređivao vojnike te donosio odluke.

Tužiteljica Olivera Đurić je kazala da iz iskaza nekoliko svjedoka proizilazi da je grupa vojnika Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade pod komandom Macure ostvarila vojni kontakt i likvidirala grupu ljudi iz Kozarca.

Navela je da se u materijalnim dokazima lica iz grupe označavaju kao zarobljena i uhapšena, te se osvrnula na iskaz svjedoka “M“, koji je govorio o 11 lica, dok je svjedok Vojislav Kecman govorio o sedam do osam ljudi. Dodala je da se iz provedenih dokaza može zaključiti da je ova grupa u početku brojala 15 ljudi.

Prema riječima tužiteljice, činjenicu smrti potkrepljuju materijalni dokazi, kao i ekshumacija u naselju Turjak koja je izvršena 2. i 3. jula 2003. godine. Kazala je kako se može zaključiti da se radilo o civilima, a samo u tri slučaja pronađen je i po jedan dio vojne odjeće.

Čitanje završne riječi

Tužiteljica Đurić je tokom čitanja završne riječi kazala da je nečovječno postupanje vojnika potvrdio iskaz svjedoka “M“, dok svjedok Vojislav Kecman ima saznanja da je došlo do maltretiranja.

Prema viđenju jednog od svjedoka, radilo se o osam lica koji su bili u civilnoj odjeći, dok je jedan bio u poluvojničkoj odjeći, a koji nisu imali oružja kod sebe. Đurić se osvrnula na iskaz svjedoka Milenka Samardžije koji je izjavio da je grupa civila izašla iz šume, bacila oružje, da bi nakon 15 do 20 minuta bili likvidirani na licu mjesta od strane vojske.

Bio komandir 

Ona je kazala da iz izvedenih dokaza proizlazi da je Macura de jure bio komandir, te da je de facto rukovodio grupom vojnika u akciji u Turjaku. Dodala je da Tužilaštvo u završnoj riječi smatra da je dokazana komandna odgovornost optuženog, te da su vojnici bili podređeni Macuri koji je komandovao grupom koja je provodila čišćenje terena.

Macura je nesumnjivo imao kontrolu, direktno izdavao naredbe, raspoređivao vojnike, donosio odluke, a prema riječima Đurić, to potvrđuju svjedočenja Veljka Vekića, Branislava Ćulibrka i Dragiše Krunića. Ona je dodala da iz izvedenih dokaza jasno proizilazi da je Macura bio komandir Prve čete, koji je imao stvarnu i realnu moć da vojnicima nametne svoje odluke.

Imao ovlasti 

Dodala je da je optuženi jedini imao ovlasti da poduzme neophodne mjere na terenu te da ni iz jednog dokaza ne proizlazi da nije imao kontrolu nad vojnicima svoje čete. Tužiteljica Đurić je navela da je Macura znao i mogao znati da su njemu podređeni vojnici lišili života grupu ljudi, kao i da je bio prisutan u selu Turjak kritičnog dana.

Rade Macura je optužen da je, kao komandir Prve čete Drugog bataljona Prve gradiške brigade, za vrijeme pretresa terena u mjestu Turjak – gdje se nalazila grupa civila bošnjačke nacionalnosti iz Kozarca, koja se, bježeći pred ratnim sukobima, pokušavala prebaciti do granice s Hrvatskom – bio prisutan tokom ubistava deset civila, među kojima su bile i tri žene.

Nastavak iznošenja završne riječi Tužilaštva te početak iznošenja završne riječi Odbrane planiran je 1. avgusta.