Svi detalji potresnog slučaja iz Sarajeva, oca koji je pod istragom za seksulno zlostavljanje 5-godišnjaka, te odluke da se dječak i beba, njegova sestrica, vrate majci koja nije prijavila zlostavljanje, nisu im poznati, ali stručnjaci u oblasti psihologije doživljavali su slične situacije u kojoj su djeca žrtve, a sistem nedovoljno spreman da ih zaštiti.
Psiholog Marko Romić, specijalista s dugogodišnjim iskustvom u psihoterapeutskom radu, kaže da je ovo strašan primjer slabosti naših sistema socijalne zaštite i pravosuđa.
Previše je pogrešnih ljudi u našim institucijama
Psiholog Marko Romić, specijalista s dugogodišnjim iskustvom u psihoterapeutskom radu, kaže da je ovo strašan primjer slabosti naših sistema socijalne zaštite i pravosuđa.
- Ljudi koji čine veliko zlo imaju slobodu da to čine, a da ne osjećaju strah od posljedica. Na drugoj strani, ljudi koji pokušavaju biti korisni zajednici bivaju onemogućeni od našeg pravosuđa i sistema socijalne zaštite. Na ovakav način ti naši organi i institucije izravno sudjeluju u počinjenju zla nad nemoćnom djecom. Previše je pogrešnih ljudi u našim institucijama - kaže Romić.
Tokom svoje karijere psihologinja i psihoterapeutkinja Centra za mentalno zdravlje u Visokom Nermina Vehabović-Rudež bila je svjedok različitih situacija u kojima su djeca bila žrtve incesta, a da su majke iz različitih razloga i uvjerenja ostajale na strani počinioca.
- Posebno u seoskim sredinama prisutan je strah od osude, ekonomske nesigurnosti, vrlo često se kaže da se djetetu ne može vjerovati. Imala sam čudne iskaze majke u takvim situacijama, gdje su na kraju djeca bila optužena da su zavodila oca ili eventualno majku. Kod nas incest postoji i vrlo su male kazne za to - kaže Vehabović-Rudež.
Limitirani zakonskim odredbama
Sistem se trudi da radi, dodaje, ali limitiran je zakonskim odredbama, nedostatkom kadrova i znanja u institucijama… Ističe da u slučajevima kada se zatraži njihov povratak u porodicu, Centar za socijalni rad mora napraviti dobre preduvjete da djeca, žrtve nasilja, budu zaštićena.
- Sud mora imati u vidu dijete koje je traumatizirano i mislim da se u ovom slučaju smatralo da je urađeno sve što se tiče počinioca i on se, u skladu s pravnim okvirom, nakon izvršene kazne, vraća u porodicu. Niko ne razmišlja u kakvim okolnostima će dijete nastaviti da živi. Ono ide u susret svom zlostavljaču. U ovim slučajevima nekad vidite svu nemoć, a vjerujte da je vrlo često zakonski određena. Zakon je nekad poguban za dijete i ja ga nikad ne bih vratila u porodicu, iako se to radi. Ovo su pitanja koja se dešavaju i u svijetu, ali imate jedan uhodan sistem gdje se prava djeteta, u skladu sa Ženevskom konvencijom, moraju pratiti. To mora biti vodilja Centrima za socijalni rad - ističe Vehabović-Rudež.
