Na suđenju za zločine na području Zvornika, svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričala je da je više od 30 članova njene porodice odvedeno i ubijeno, a među njima njen suprug, otac i brat.

Sadeta Džinić je posvjedočila da je živjela u selu Džine kada joj je 1. juna 1992. suprug kazao da je dogovor da se ide u Sapnu. Pregovore su vodili, rekla je, Nurija Jašarević, Alija Đulić i Vinko Radović.

Ispričala je da su noć ranije prenoćili u Klisi, pa su se uputili ka raskršću na kojem su bili vojnici. Tu na Klisi, kazala je, ubijen je Murat Džinić.

Razdvajanje od porodice 

Svjedokinja je rekla da su se prema Bijelom Potoku kretali u koloni, dok ih je sve vrijeme pratila “srpska vojska”. Kad su sišli u Đuliće, kazala je, jedan vojnik je prišao njenom suprugu, rekao mu da preda dijete ženi, digne ruke iznad glave i da se razdvoji.

- Preko 30 mojih je odvedeno u Bijeli Potok i pobijeno - kazala je Džinić.

Nakon razdvajanja, objasnila je, krenula je na livadu i čula pucnjavu, u kojoj je ubijeno pet muškaraca. Ispričala je da je kasnije od čovjeka koji je preživio strijeljanje čula da su joj suprug, otac i brat ubijeni, a neke posmrtne ostatke je pronašla u grobnici “Crni vrh”.

Predato oružje 

Džinić je Odbrani Vinka Radovića rekla da ne zna je li bilo barikada u muslimanskim selima. Kazala je da je od oca čula da su oružje predali “srpskim vojnicima”, ali ne zna da li je bilo vojnog naoružanja.

Ona je svjedočila na suđenju Vinku Radoviću, Petku Paniću i Dragomiru Vasiću, optuženima za prisilno preseljenje, nečovječno postupanje i zatvaranje civila na području Zvornika. S njima je bio optužen i Dragan Spasojević, ali je predmet u odnosu na njega razdvojen.

Sinan Hrustić je ispričao da je 1. juna 1992. imao 12 godina, te da je dogovor bio da se iz Klise, gdje je živio, krene prema Sapni. Na raskrsnici s koje je trebalo biti polazište, kazao je, vidio je tenk i tu su im vojnici počeli otvarati torbe. Nurija – kako je rekao svjedok – predstavnik njihovog sela, rekao je da se umjesto u Sapnu ide prema Đulićima, u Bijeli Potok, nakon čega su se počeli kretati u koloni, dok su ih pratili vojnici s puškama.

Ispričao je da su u Đulićima razdvojili muškarce i žene s djecom. Pred Bijelim Potokom, kazao je, vidio je kako jedan vojnik udara Osmana Hadžića, a kasnije je vidio kako drugi vojnik udara Aliju Džinića, koji je odveden u Džemailovu garažu. Kada je s majkom i bratom došao na njivu, ispričao je svjedok, čuo se pucanj.

Odvedeni i ubijeni 

Kasnije su, rekao je, ukrcani u stražnji dio kamiona, u kojem je jedan vojnik pucao kroz prozor. Muškarci, među kojima su bili njegov otac i stariji brat, odvezeni su u Karakaj, ispričao je Hrustić i kazao da je kasnije saznao da su odvedeni u Tehnički školski centar u Karakaju i ubijeni u “Gerinoj klaonici”.

Hrustić je Radovićevoj Odbrani potvrdio da je o ovim stvarima čuo od starijih i s televizije. Potvrdio je da je Nurija Jašarević bio u Kriznom štabu i da im je on rekao da se ide u Bijeli Potok. Kazao je da neke događaje o kojima je danas svjedočio nije spominjao na ranijem saslušanju jer se bojao.

Suđenje se nastavlja 25. marta.