Mrkalj–Dorben rođena je u Bišćanima kod Prijedora, a od 1992. godine živi u Njemačkoj, gdje radi kao prevodilac i tumač. Prije nekoliko mjeseci objavila je i prvu knjigu pod nazivom „Mama, ovdje ima svjetla“, u kojoj je opisala sve ratne strahote koje je prošla tokom boravka u Prijedoru, od pogibije muža do napuštanja grada s dvoje maloljetne djece. I Mirveta i njen muž do rata su radili u prijedorskoj policiji.

Kraj tunela

Knjiga nije nastala preko noći. To je, zapravo, dnevnik koji sam pisala od proljeća 1992. godine do danas. Knjiga je dobila naslov po rečenici moje, tada šestogodišnje kćerke Azre. Naime, kada smo krajem jula 1992. izašli iz Prijedora, u kojem nismo imali struje, vode, hrane..., i došli u Sisak, pred kuću moje tetke, moja Azra je rekla: „Gledaj mama, ovdje ima svjetla“. To je bila rečenica koja je mene veoma dojmila, na neki način mi je ukazala da smo došli do nekog „svjetla na kraju tunela“. Ta rečenica sve ove godine ostala je urezana duboko u mom srcu. Nikada nisam mislila da će moji zapisi biti pretočeni u knjigu, ali sam u međuvremenu shvatila da je to moja obaveza i prema „onima koji nikada neće ugledati svjetlo“ – objašnjava Mrklaj-Dorben motive za pisanje.

Aktivno se bavi i zaštitom ljudskih prava u organizaciji IGMF. Kako kaže, kroz tu organizaciju ima mogućnost da radi na zaštiti ljudskih prava njenih Prijedorčana koji su prošli ratnu golgotu, a danas se suočavaju s mirnodopskim problemima.

Glas istine

- Upravo je u toku naša akcija prikupljanja novčanih sredstava u kojoj nam je cilj da do kraja godine Udruženju logoraša Prijedor 1992. poklonimo 10.000 eura. Također, veći dio novca od prodaje moje knjige bit će uplaćen na njihov račun. Osjećam kao svoju dužnost, obavezu, potrebu da tim ljudima pomognem. Želim da pomoću tog novca Udruženje riješi pravni status. Naime, nekima to udruženje ne odgovara, pokušavaju da zabrane njegov rad, a to je jedini prijedorski glas istine – objašnjava Mrkalj-Dorben.

Unatoč svim životnim nedaćama koje su je snašle, Mirveta je ostvarila značajan uspjeh na poslovnom planu u Njemačkoj. Kaže da joj je bilo teško s dvoje male djece snaći se u tuđini, ali da se uz veliki trud sve može postići.

Meni su svugdje vrata otvorena. Jer ja sam Bošnjakinja, Bosanka, koja poštuje i cijeni zemlju u kojoj živi i radi. Pozitivno sam okrenuta prema svijetu, iskreno kažem ono što mislim i zbog toga me ljudi poštuju i cijene. Potvrđuje to i podatak da je tiraž prvog izdanja moje knjige na njemačkom jeziku rasprodat za tri mjeseca. U osamdeset posto slučajeva kupci su bili Nijemci – kazala nam je naša sagovornica. 

Osim na poslovnom, ostvarila se i na privatnom planu, a najveći uspjeh joj je što je djecu izvela na pravi put. Sin studira u Njemačkoj, a kćerka je završila studij stranih jezika i danas živi i radi u Londonu. Veliku potporu pruža joj i muž Adolf, Nijemac za kojeg se u međuvremenu udala nakon godina samovanja.

 Da se istina ne zaboravi

- Danas, kada su moja djeca postala samostalna, ja sam pronašla svoj put, put knjige, put borbe za ljudska prava i put istine koja treba da se zna i nikada ne zaboravi - poručuje Mrkalj–Dorben.