Harizmatični francuski predsjednik Macron i iskusna njemačka kancelarka Merkel su sjajan tim koji bi mogao da povede Evropu u nova uspješna vremena, ubijeđen je politički komentator Bernd Rigert.
Većina starih proevropljana u Briselu je radosna: „Emanuel Macron je sretan slučaj!“ U centrali EU su vrlo zadovoljni zbog novog zamaha koji bi novi francuski predsjednik mogao donijeti depresivnoj Evropi. Postoji pravo oduševljenje Macronom, jer napokon opet jedan evropski šef države hoće da se strastveno bori za Evropsku uniju, koja je prečesto morala da posluži kao žrtveni jarac za unutrašnjepolitičke teškoće.
Izgleda da je i kancelarka Angela Merkel spremna da se u malim dozama prepusti tom novom oduševljenju za projekat EU. Njemačko-francuski ministarski savjet u Parizu je bio neka vrsta pucnja koji je označio novi početak za EU, novu eru pod imenom Mercron (Merkel+Macron).
Merkelova će tek posle izbora da posegne za novcem
Dvije strane su postupile rafinirano i prvo dogovorile saradnju u oblastima u kojima nema nikakvih sporova: više evropske odbrane, više borbe protiv terorizma, više spoljnopolitičkog angažovanja u zoni Sahela i Maliju i više podsticaja za investiranje u Njemačkoj i Francuskoj.
Madame Merkel i Herr Makron politički imaju mnogo toga zajedničkog: stav o zaštiti klime o globalnoj trgovini, i izbjegličkoj politici. Idealan par za novi početak: iskusna maherka i neobuzdani novajlija. Kada bi htjeli, njih dvoje bi mogli da pokrenu mnogo toga kao obnovljeno srce Evropske unije. Ali, da li oni to stvarno žele?
Dok Macron, sa sigurnim instinktom da brzo mora da pokaže rezultate, pomalo vrši pritisak, Merkelova još oklijeva. Ona prvo hoće da pobijedi na izborima u septembru, pa će onda biti spremna i da razmišlja o renoviranju EU i reformskim prijedlozima Francuza. Na Njemačko-francuskom ministarskom savjetu je sve što bi moglo da se plaća novcem njemačkih poreskih obveznika gurnuto u pozadinu: o zajedničkom budžetu 19 zemalja sa zajedničkom valutom, o evropskom ministru finansija i ublažavanju odredbi Pakta stabilnosti trebalo bi da se razgovara tek na jesen. Predsjednik Macron je već napravio jedan korak u susret Nijemcima odrekavši se zahtjeva za uvođenje euroobveznica, dakle zajedničkih državnih obveznica i zajedničkog zaduživanja u eurozoni.
Čim Emanuel Macron pokrene svoju reformu tržišta rada u Francuskoj i nađe način da smanji previsok deficit državnog budžeta, i Angela Merkel će morati da pokaže rezultate. Hoće li jedan Francuz postati novi šef kruga ministara finansija evrogrupe ili Evropske centralne banke? To bi bio jasan signal iz Berlina. Velika nada EU ne bi smjela da izgladni na dugoj njemačkoj poluzi štednje. To bi bilo fatalno.
Novi tandem bi mogao da rastereti Merkelovu
Kancelarka Merkel sada ima posla već sa svojim četvrtim francuskim predsjednikom. Ona će znati kako da iskoristi njemačko-francuske snage oblikovanja EU. Doduše, ostaće i oprezna, jer bi dalje ublažavanje odredbi o granici državnog deficita u okviru Pakta stabilnosti evrozone moglo da otvori Pandorinu kutiju. Mogući budući premijer Italije Mateo Renci puca iz svih oružja na Pakt stabilnosti, koji je po njemu instrument za mučenje kojim Nijemci drže Italijane u pokornosti. I druge zemlje bi mogle da slijede Rencijev kurs zaduživanja, dok Merkelova kod kuće insistira na budžetu u kojem nema novog duga.
Emanuel Macron, kako to pokazuje njegova prva radne sjednica sa Merkelovom, stvarno je ozbiljno oduševljen Evropskom unijom. Privredni razvoj evrozone je pozitivan. Njemačka državna kasa je puna da sve puca. Taj trenutak valja iskoristiti. Njemačka i Francuska moraju da budu na čelu, jer to inače niko drugi ni ne može. Njemačka kao „hegemon protiv svoje volje“ opet ima francuskog partnera koji želi da sa njom ravnopravno predvodi ostale. Optužba da je vječita kancelarka Merkel kriva za sve što u finansijskog ili izbjegličkoj krizi u Evropi ne ide kako treba, tako bi uskoro mogla da se izjalovi.
