Iz budžeta Ujedinjenih naroda za Međunarodni sud za ratne zločine od 1993. godine na području bivše Jugoslavije odvojene su približno 2,4 milijarde dolara, a sud je tokom godina primao i razne donacije.
Dramatični događaji iz sudnice u Haagu koji su obilježili čitanje presude šestorici optuženih u srijedu i sama presuda, sigurno će još dosta dugo biti predmetom javnih rasprava i diskusija.
U svemu tome najviše će prevage odnijeti moralne procjene bilo o presudama i njihovim posljedicama, bilo o tragičnoj odluci Slobodana Praljka. Bez namjere da se ovaj put bavimo etičnim ocjenama, odlučili smo fokus staviti na nešto opipljiviju materiju – novac.
Uz procjene je li Međunarodni sud za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, kod nas poznatiji pod nazivom Haški sud, donosio pravedne odluke, u kojoj mjeri, prema kome i kakve posljedice te odluke imaju na odnose zemalja, postoji i ono cinično pitanje: je li se sve to uopće isplatilo? A, za barem nekakav odgovor morali smo preispitati koliko je stvarno koštalo funkcioniranje tog suda, piše tportal.hr.
Prema podacima dostupnim u godišnjim izvještajima suda, od 1993. godine pa do danas za njegovo funkcioniranje potrošeno je ukupno oko 2,5 milijardi američkih dolara. Budžeti suda su se na samom početku rada odobravali ad hoc, manje-više istovremeno kad su nastajali troškovi, da bi nakon nekoliko godina konačno ušli u ritam te su se mogli planirati unaprijed.
Sud od 2,4 milijarde
Prvu deceniju obilježili su godišnji budžeti, da bi se 2002. godine prešlo na dvogodišnja razdoblja, u skladu s trendom planova i budžetiranja u Ujedinjenim narodima. Godišnji dokumenti, takođe,r u određenim razdobljima navode koliko je tačno potrošeno za rad suda, u drugim razdobljima samo koliko je Generalna skupština UN-a odobrila za rad suda, a u nekim instancama radi se o neto, u drugima o bruto iznosima.
Također, prvobitno odobrene iznose za rad, posebno kad se radilo o dvogodišnjim budžetima, bilo je potrebno s vremena na vrijeme prilagođavati zbog tečajnih razlika i sličnog.
No podaci ipak daju uvid u barem općenite okvire kako su se kretale finansije i troškovi suda. U prvoj godini tako je za njega bilo odvojeno tek 450 hiljada dolara, da bi već u iduće dvije godine, kad se uspostavljala organizacija samog suda, administracija, počelo sa zapošljavanjem i angažiranjem osoblja te je na sve bilo potrošeno nešto manje od 36 miliona. Očekivano, s većim angažmanom dolazi i do sve većih iznosa. Tako je 1996. godišnji proračun suda iznosio 30,4 miliona, a troškovi već 2001. godine dosežu 100 miliona dolara.
Najviše je, koliko se može ocijeniti prema podacima, za rad suda potrošeno u razdoblju 2008.-2009., kad je Haškom sudu odobren iznos od 342,2 miliona dolara za te dvije godine, odnosno otprilike 170 miliona godišnje. Nakon toga budžet se počinje smanjivati i za rad posljednje dvije godine, 2016. i 2017., odobreno je nešto manje od 87 miliona dolara, odnosno nešto više od četrdeset za svaku godinu. Sveukupno iznosi daju zbroj od 2,4 milijarde dolara za 25 godina postojanja suda.
Broj zaposlenih
Spomenuto kretanje finansija prati i kretanje broja zaposlenih u Haškom sudu. Od nekoliko desetina zaposlenih u prvim godinama, preko hiljadu njih u razdoblju najaktivnijeg funkcioniranja suda, do današnjih nekoliko stotina.
Uz redovno finansiranje iz budžeta Ujedinjenih naroda, Haški sud je primao i donacije bilo direktno u novcu, bilo u raznim drugim vrstama pomoći i to od raznih država, institucija i organizacija. U posljednjim tako objavljenim podacima iz godišnjeg izvještaja o radu suda u 2005. godini, gdje su pobrojani donatori, ukupan iznos novčanih donacija penje se na iznad 40 miliona dolara, a tokom godina pomoć je poprimala razne druge oblike, od tehnologije, preko intelektualnog vlasništva, do financiranja dijela zaposlenih.
Donacije
Među onima koji su davali novčane donacije nalazi se niz očekivanih zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država, koje su donirale barem 16 miliona dolara, ili Kanade s više od dva miliona dolara, a u tom rangu se nalaze i donacije Italije i Holandije.
No, među donatorima ima i nešto manje očekivanih stavki. Direktnu donaciju sudu od 2,5 miliona dolara uputila je tako Malezija, a milion dolara donirao je i Pakistan. Saudijska Arabija također je bila velikodušna s 300 hiljada dolara, a na samom početku rada suda simboličnu donaciju od 500 dolara uputila je i Namibija.
Uz države, donatori su bili razne organizacije i institucije, kao što su Univerzitet Utrecht, Zaklada McArthur, Zaklada Rockefeller te Otvoreno društvo mađarsko-američkog investitora i milijardera Džordža Soroša (George Soros).
Kako bi se svi ti troškovi mogli staviti u nekakav odnos, potrebno je navesti i da se godišnji budžet Ujedinjenih naroda ovih dana kreće u nivou 2,7-2,8 milijardi dolara, od čega najveći dio financiraju bogate države. Među njima najviše, više od petine budžeta, dolazi iz SAD, a slijede Japan, Kina, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Hrvatska godišnje u opći proračun Ujedinjenih naroda uplaćuje oko 2,5 miliona dolara.
Procjena o tome je li utrošenih 2,5 milijardi dolara na rad Haškog suda u proteklih 15 godina bilo opravdano ili ne, opet se vraća na etiku i diskusiju o tome koliko vrijedi pravda i je li ona uopće zadovoljena, bez obzira na cijenu.
Možda je kao zaključak ipak najbolje citirati sam Haški sud koji kaže da 'trošak privođenja pravdi onih najodgovornijih za ratne zločine i trošak pomoći jačanju pravde u bivšoj Jugoslaviji blijedi u usporedbi sa štetom zločina. Izgubljeni životi, uništene zajednice, pokradeno privatno vlasništvo i porušene zgrade i kulturni spomenici, kao i napori međunarodne zajednice za održavanjem mira su neusporedivo skuplji.