Ingvar Kamprad, osnivač "IKEE" umro je danas u Švedskoj u 92. godini života. Tvorac jednog od najpozatijih brendova današnjice po mnogo čemu bio je drugačiji od milijardera njegovog ranga.
Izrazito skroman, čak i pretjerano, ipak, imao je jednu tajnu, otkrivenu tek kada je dostigao globalni uspjeh, a za koju je do smrti tvrdio da je njegova "najveća greška u životu", prenosi Blic.rs.
Ingvar Feodor Kamprad rođen je 1926. godine na jugu Švedske u porodici koja je 1890. emigrirala iz Nemčke. Njegov otac Feodor vodio je porodičnu farmu, a njegova majka, Berta, tokom ljeta na imanju je vodila je mali pansion. Na toj istoj farmi pokrenuo je svoju firmu sa svega 17 godina.
Do danas njegova firma izrasla je u globalnog giganta, sa više od 400 prodavnica u 49 zemalja širom svijeta. Poslovni uspjeh doveo ga je do Kamprad do mjesta četvrtog najbogatijeg čovjeka na svijetu, mada danas ne postoji jedinstven podatak koliko je bio bogat.
Švedski mediji prenijeli su danas da je Kamprad bio "težak" oko 51 milijarde dolara, dok se na sajtu ugledne agencije "Blumberg" može pronaći podatak da je raspolagao sa 58,7 milijardi, što ga prema "Blumbergovom indeksu milijardera" čini osmim najbogatijim čovekom na svijetu. Istovremeno, "Forbs" njegovo lično bogatsvo procjenjuje na tek 3,8 milijarde dolara.
Kako navode britanski mediji, tako velika razlika u procjeni posljedica je činjenice da se nije poznato koliko je on lično bio bogat, a koliko je vrijedila njegova kompanija, odnosno koliko novca pripada njegovoj djeci, a koliko se nalazi u porodičnom fondu u jednom od najpoznatijih poreskih rajeva Evrope - Luksemburgu.
Štedljiv ili škrt?
Po mnogo čemu, Kamprad je bio poseban čovjek, ali možda najpoznatiji bio je kao čovjek koji, uprkos milionima, živi vrlo skromno, čak daleko skromnije nego što bi se moglo očekivati. Novac je trošio samo onda kada mora, a štedio je čak i na šišanju.
Poznato je i da se vozio gradskim prevozom, a u medijima čak se može pronaći i anegdota da ga jednom u Švicarskoj nisu pustili na dodjelu nagrada najuspješnijim privrednicima, jer su ga vidjeli kako pred zgradu gdje su nagrade uručivane izlazi iz gradskog autobusa. Sam je isticao da se vozi u ekonomskoj klasi niskobudžetnih avioprevoznika i odsjeda u jeftinim hotelima, što je zahtijevao i od zaposlenih u svojoj kompaniji.
Jednom prilikom je rekao da se obično šiša samo kad je na putovanju u nekoj manje razvijenoj zemlji kako bi što manje platio za šišanje.
Krajem sedamdesetih preselio se u Švicarsku da bi izbjegao plaćanje poreza u Švedskoj, koja je u to vrijeme imala najveće poreze na svijetu. Odlučio je da se vrati kući tek nakon što je njegova supruga Margaret umrla 2011. godine. Na popisu nekretnina koje je podnio švedskim poreskim organima 2013. godine potvrdio da sa suprugom živio udobno, ali daleko od obilja. Imali su dva automobila - Škodu 2008. godište i Volvo 240 iz 1993. godine.
Kamprad ima tri sina, koja vode komapaniju od 2010. godine kada se on definitvno povukao.
Povezanost sa nacizmom
Skandal koji ga je pratio godinama jesu njegove veze sa nacizmom. Švedski list "Ekpressen" 1994. godine prvi je objavio da je Kampard u mladosti bio povezan sa nacistima i da je te odnose zadržao i nakon Drugog svjetskog rata.
U pismu upućenom zaposlenima "Ikea", Kamprad je priznao da je jednom imao simpatije za Pera Engdala, ali ga je opisao kao "dio života zbog kog se gorko kaje". U knjizi o svom životu 1998. godine, dao je više detalja o svojim mladalačkim "zabludama", rekavši da je kao dijete bio pod uticajem snažne podrške njegove bake iz Njemačke lideru nacista Adolfu Hitleru. Švedskim medijima je priznao da je u periodu između 1945. i 1948. prisustvovao sastancima nacističkih grupa.
Knjiga takođe sadrži detalje o njegovim borbama sa alkoholom i poslovnim uspjesima i neuspjesima.
