Nakon što je predsjednik Ekvadora Lenin Moreno, koji ima podršku SAD, ukinuo sporazum o azilu s naturaliziranim građaninom Džulijanom Asanžom (Julian Assange), osnivačem Wikileaksa, odmah je uhapšen u zgradi Ambasade u Londonu u kojoj je boravio posljednjih sedam godina, prenosi Telegraf. 

Odnos između Asanža i ekvadorskih vlasti se pogoršao od 2017. godine, nakon promjene političkog režima u zemlji. Kako je došlo do toga da Asanž bude nasilu izveden iz zgrade koja mu je bila jedino utočište i zašto je Ekvador promijenio mišljenje? 

Moreno je postao predsjednik Ekvadora 2017. godine tijesnom pobjedom i na mjestu šefa države naslijedio je Rafaela Koreu (Correa). Prije toga, od 2007. do 2013. godine bio je potpredsjednik države kao dio lijevog centra PAIS saveza. Slično kao i Asanž, Moreno je nominiran za Nobelovu nagradu za mir 2012. godine, za zagovaranje prava osoba sa invaliditetom. On je jedini svjetski lider koji je u invalidskim kolicima.

Kada je došao na vlast, Moreno je brzo došao u sukob sa Asanžom, i na kraju mu je ukinuo pristup internetu u martu 2018. godine. Istovremeno je smanjio osiguranje u Ambasadi kao rezultat njihove svađe.

Napetost između njih kulminirala je kada je Wikileaks objavio na stotine hiljada hakiranih mailova misteriozno ukradenih od predsjednika Ekvadora i prve dame. Upravo je ovaj posljednji potez konačno preokrenuo vladu Ekvadora protiv Asanža, koji je do tada već bio tretiran manje kao politička izbeglica, više kao zatvorenik.

Moreno je tvrdio da je Asanž instalirao elektronsku opremu kako bi blokirao sigurnosne kamere u Ambasadi. Njihov pogoršani odnos kulminirao je povlačenjem azila Morena, koji je dodijeljen novinaru i aktivisti, što je dovelo do njegovog hapšenja.

- Danas objavljujem da je nepristojno i agresivno ponašanje gospodina Džulijana Asanža, neprijateljske i prijeteće deklaracije njegove savezničke organizacije protiv Ekvadora, a posebno kršenje međunarodnih ugovora, dovelo do situacije u kojoj je azil gospodina Asanža neodrživ - rekao je Moreno u videoizjavi ubrzo nakon hapšenja osnivača Wikileaksa.

Međutim, ovo je vjerovatno već duže vrijeme bilo u planu.

Poslije izbora 2017., Moreno se brzo udaljio od svoje izborne platforme nakon preuzimanja dužnosti. Preokrenuo je nekoliko ključnih zakona koji su usvojeni pod njegovim prethodnikom, a koji su bili usmjereni na bogate i banke. On je također preinačio odluku o referendumu o ponovnom izboru na neodređeno vrijeme, istovremeno blokirajući bilo kakvu šansu da se Korea vrati.

Moreno je efektivno očistio mnoge koje je Korea imenovao na ključne pozicije u pravosuđu Ekvadora i Nacionalnom izbornom veću putem veća CPCCS-T koje se može pohvaliti nadustavnim ovlaštenjima.

Također, novi predsjednik države blizak je sa SAD, sa kojima je Ekvador imao zategnut odnos za vrijeme Koree. Nakon posjete potpredsjednika Majka Pensa (Mike Pence) u junu 2018. godine, Ekvador je pojačao svoju sigurnosnu saradnju sa SAD, uključujući velike ugovore o oružju, vježbe, obuke i razmjenu obavještajnih podataka.

Nakon hapšenja Asanža, Korea, koji mu je i dodijelio azil, opisao je Morena kao najvećeg izdajnika u historiji Ekvadora i Latinske Amerike, govoreći da je kriv za zločin koji čovječanstvo nikada neće zaboraviti.

Nekoliko sedmica prije nego što je zatražio azil, tadašnji predsjednik Ekvadora Rafael Korea pojavio se u emisiji zajedno sa Asanžom na ruskoj televiziji. Intervju je otkrio da je Korea fan Wikileaksa, a interakcija između njih bila je ispunjena prijateljskim šalama. Dva mjeseca nakon Asanžovog ulaska u Ekvadorsku ambasadu, Koreina vlada mu je formalno odobrila zahtjev za azil.

Uprkos velikoj snazi i utjecaju, Moreno i njegova porodica su predmet široke istrage o korupciji u zemlji, dok se suočava sa optužbama za pranje novca u offshore kompanijama u Panami, uključujući "INA Investment Corp", koja je u vlasništvu Morenovog brata.

Fotografija koja je čvrst dokaz, a koja je navodno hakirana iz Morenovog telefona, nepopravljivo je narušila i njegove pokušaje da se uspostavi kao šampion u borbi protiv korupcije, kao i njegov odnos sa Asanžom, kojeg je optužio da koordinira hakerske napade.

Wikileaks je privukao globalnu pažnju 2010. objavljivanjem mnoštva povjerljivih dokumenata američke vlade, uključujući diplomatske kablove i snimak američkih snaga koje su ubile civile i novinare u pogrešnom napadu u Iraku.

Od tog trenutka kompjuterski genije postao je centar međunarodne pažnje, podržan od zvijezda, kojeg mnogi vide kao ratnika istine.

Međutim, dok je 2010. donijela globalnu pažnju, ona je donijela i poništenje Džulijana Asanža.

Na prvom pojavljivanju na vestminsterskom sudu 2010. godine,pratilo ga je nekoliko stotina pristalica, uključujući i slavne i bogate.

Postojao je kolektivni osjećaj bijesa među njegovim pravim fanovima da je on bio žrtva, kažnjen zato što je govorio istinu.

Nakon dobivanja azila, povremeno bi se obraćao svojim pristalicama i svjetskim medijima sa balkona zgrade. Ali kako su sedmice postale mjeseci, a onda godine, gužve su se smanjivale - interesiranje za ovog veoma različitog čovjeka je postajalo sve manje.

I promjenom vodstva u Kitu, nestalo je strpljenje novog predsjednika Lenina Morena.

Kako prenosi novinar ABCneta, koji je više puta boravio u rezidenciji kako bi intervjuirao aktivistu, on nikada nije bio laka osoba. Često je bio razdražljiv, čak i ratoboran.

- Sjećam se da sam mu u jednom intervjuu sugerirao da je njegova popularnost možda opala. Brzo je rekao da je mnogo popularniji od australskog premijera - prisjetio se novinar.

Ali ste ga vidjeli kao novinara, značajne sile u digitalnom svijetu. Njegovi pravni argumenti da je jednostavno izlagao istinu svijetu nisu se promijenili. Život bi mu mogao biti lakši kada bi razvio bolje vještine za ljude, dodir diplomate i više empatije prema pogledima drugih.

- Ali onda on ne bi bio čovjek kakav jeste. Tvrdoglav, posvećen i razoran efekt sa svojim kompjuterskim zanatom - opisao je novinar.

Sada bi se mogao dogoditi scenario na koji je upozoravao godinama. Amerikanci ga žele, nisu ga zaboravili ili mu oprostili, i zaista bi mogao biti osuđen na dugo godina u američkom zatvoru.

Na kraju, izgubio je igru međunarodne politike. Svakako više nije dobrodošao i ekvadorski predsjednik je sretan što ga je predao.

Otkako je prije sedam godina prešao u malu sobu Ambasade u Londonu, kontrola njegovog života je djelimično ustupljena drugima. Društvo mu je jedno vrijeme pravila mačka.

Sada ga čeka nova stvarnost: možda godinu u britanskom zatvoru, zatim neželjeni let za SAD. Ono malo što je imao u životu je gotovo nestalo.

Ograničenja Ekvadorske ambasade mogu izgledati kao raj u poređenju sa onim što ga vjerovatno čeka.