Nije lako, ali želimo li zaustaviti širenje koronavirusa, moramo pod hitno promijeniti naše ponašanje, upozorila je u svom tekstu objavljenom u britanskom Guardianu znanstvenica Petra Klepac, profesorica na Školi higijene i tropskih bolesti u Londonu.
Upozorila je kako je u slučaju Covid-19 otkrivanje same zaraze veoma teško jer do nje dolazi i prije no što ljudi pokažu prve simptome, kao što su groznica ili kašalj.
- Ako nema simptoma, nemoguće je identificirati ljude koji su zarazni, osim ako ih se ne testira i njihova zaraza potvrdi u laboratoriju, zbog čega mjerenje temperature na aerodromima baš i nije učinkovito - ističe prof. Klepac.
Prije ili kasnije zaraza izbjegne detekciju i pokrene lančanu reakciju, što veoma brzo dovede do velikog broja novih slučajeva, koje je potom nemoguće ograničiti. Upravo je zbog toga izolacija podbacila u cijelom nizu zemalja, a Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju koja će vladati mjesecima, ako ne i dulje, piše prof. Klepac.
Pa kako onda kontrolirati širenje virusa u populaciji? Koristeći se jednadžbama kojima predviđaju širenje zaraze, znanstvenici mogu pokušati predvidjeti koliko će se zaraza proširiti, odnosno koliko bi ljudi moglo biti zaraženo i bolesno.
U slučaju gripe taj koeficijent iznosi 1,4 (jedna osoba će u prosjeku zaraziti 1,4 osobe). No u slučaju Covid-19, u ranim fazama, koeficijent iznosi 2-3. Što je veći broj ljudi s kojima zaražena osoba dolazi u doticaj, veći je i broj ljudi koji bi potencijalno mogli oboljeti.
Kako bismo kontrolirali epidemiju, moramo smanjiti koeficijent ispod 1. Za bolesti kao što su ospice to možemo postići cijepljenjem velikog dijela populacije kako se bolest ne bi mogla više širiti. Ako je koeficijent 2, moramo cijepiti polovicu populacije, ako je 3, dvije trećine populacije, pojašnjava prof. Klepac, ali i upozorava: Učinkovito cjepivo za Covid-19 vjerojatno neće biti dostupno još barem 12 do 18 mjeseci.
No postoji još jedan način kako smanjiti trajanje infekcije, a to je kontinuirano testiranje.
To je mjera koja može biti učinkovita tokom epidemije. Pronalazak zaraženih ljudi i njihova samoizolacija tokom zaraze smanjuju rizik prijenosa zaraze i usporavaju njezino širenje. To je osnovna metoda za koju znamo da funkcionira, ali da bi bila učinkovita, rezultati testiranja moraju biti brzi, ističe prof. Klepac.
Naglašava kako je promjena ponašanja ljudi prvi korak kako bi se smanjilo širenje zaraze.
Često pranje ruku u trajanju od 20 sekundi toplom vodom i sapunom, izbjegavanje diranja lica, prekrivanje lica prilikom kihanja i kašljanja, ostanak kod kuće kad smo bolesni - sve će to smanjiti rizik od zaraze ili prenošenja zaraze na nekoga drugoga, ponavlja prof. Klepac.
U suradnji s Adamom Kucharskim i drugim profesorima nedavno je proveden znanstveni projekt na više od 35 tisuća volontera, koji je otkrio koje su dobne skupine najugroženije u doba epidemije.
Znanstvenici su tako otkrili da odrasle osobe u dobi od 20 do 50 godina imaju najviše kontakata na radnom mjestu. Stoga je ključno omogućiti rad od kuće jer će on smanjiti šanse za širenje bolesti u populaciji.
Još jedno važno otkriće vezano je za ljude koji su stariji od 65 jer oni većinu svojih kontakata ostvaraju na javnim mjestima kao što su trgovine, restorani, sportski objekti i slično. Izbjegavajući takva mjesta, smanjuju svoj rizik od zaraze za 50 posto.
Promjenom ponašanja možemo uvelike smanjiti vlastiti rizik od infekcije, ali i rizik za ostale, a tako ćemo zaštititi one koji su najranjiviji, naglašava prof. Klepac i nastavlja: Svi moramo poduzeti individualne mjere kako bismo smanjili prijenos Covid-19 i usporili njegovo širenje, ograničili broj zaraženih i smanjili pritisak na zdravstveni sustav kako bi svi dobili liječničku pomoć ako im treba. Od sada pa do kraja ove epidemije svi imamo ulogu i odgovornost da promijenimo naše ponašanje kako bismo zaštitili one koji su najugroženiji.
