Tri ključne stvari i tri najsigurnija lijeka u zaštiti od zaraze koronavirusom - karantin, sapun i alkohol, su u stvari drevni izumi korišteni protiv lepre, kuge, podsjećaju ovih dana mediji u svijetu.
Karantin kao mjera za kontrolu širenja bolesti, historijski se veže za persijskog mislioca Ibn Sina, koji je na Zapadu poznat pod imenom Avicena (980-1037).
Bio je ljekar, filozof, matematičar, i fizičar. Njegovo najpoznatije djelo je "Knjiga isceljenja i Medicinski kanon".
On je prvi odredio sanitarnu izolaciju od 40 dana, što je metod za izbjegavanje zaraze. Metodu je nazvao je "al-Arba'iniya" (četrdesete), koja je u ranom venecijanskom jeziku doslovno prevedena na "kvarantenu".
Karantin je bila obavezna praksa u bolnicama širom islamskog svijeta kako bi se spriječilo širenje lepre i drugih zaraznih bolesti. Češća primjena u Evropi, posebno u Veneciji, počela je za vrijeme i nakon kuge crne smrti u 14. i 15. stoljeću.
Izraz "karantena" označavao je četrdesetodnevni period kada su svi brodovi morali biti izolirani prije nego što bi putnici i posada mogli da izađu na obalu. Uspjeh ove metode u suzbijanju širenja epidemija doveo je do opstanka izraza "karantena", odnosno "karantin" do danas.
Karantin sada označava sve vrste sanitarne izolacije, čak i kada traje manje od četrdeset dana.
Svjetska Zdravstvena Organizacija savjetuje strogu higijenu, pranje i dezinfekciju ruku, kao jednu od mjera u zaštiti od smrtonosnog virusa. Postoje dokazi o upotrebi materijala sličnih sapunu u drevnom Vavilonu koji datiraju oko 2800. godine prije Hrista. Sapun kakav poznajemo danas, prvi put je proizveden na Bliskom Istoku u 10. stoljeći, što je period koji se naziva Zlatnim dobom islama.
Persijski ljekar, alhemičar i filozof Abu Bakr Muhamad Ibn Zakarija Al Razi (854-925), poznat na Zapadu kao Razis, opisao je nekoliko recepata za izradu sapuna. U to vrijeme Sirija je bila najveći proizvođač i izvoznik sapuna u druge dijelove islamskog svijeta i u Evropu. Do 13. stoljeća proizvodnja sapuna proširila se na područje Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike, a glavni proizvođaci su bili u Fesu, Nablusu, Damasku i Alepu.
Alkohol ljudi već dugo koriste kao anestetik i dezinfekciono sredstvo.
Historičari su utvrdili da prvi tragovi destilacije alkohola datiraju iz 2000. godine prije nove ere, u civilizaciji u doline rijeke Ind. Dezinfekcija alkoholom uvedena je u prvoj bagdadskoj bolnici, koju je 805. godine sagradio kalif Harun al-Rašid. Ova praksa se proširila na islamski svijet, zahvaljujući uspjehu upotrebe alkohola kao dezinfekcijskog sredstva, čiji je rezultat bio povećanje broja preživljavanja pacijenata koji su podvrgnuti operaciji.
Otkrivanje dezinfekcijskog efekta alkohola dovelo je do toga da su evropski jezici prihvatili izvorni arapski naziv (al-Kuhul), što znači "suština", naziv koji proizilazi iz metode destilacije.
Danas je globalna potražnja za medicinskim alkoholom dostigla neviđeni vrhunac. Antiseptički gelovi na bazi alkohola postali su nužni za očuvanje ruku bez koronavirusa.