Više od 100 brodova prošle je godinu u maju uplovilo u sjevernokorejske luke Haeju. Lukas Kuo i Lauren Sung, analitičari neprofitne organizacije Center for Advanced Defense Studies (CADS), ovu su pojavu odmah zabilježili kao krajnje neobičnu. Kuo i Sung, naime, istražuju sigurnosna pitanja pomoću velikih količina podataka, a specijalizirali su se za praćenje prometa u vodama oko Sjeverne Koreje i u sjevernoistočnoj Aziji, piše CNN.
Spomenuti dvojac prati morski promet u blizini Sjeverne Koreje jer je Pjongjang više puta optuživan za prodavanje ugljena i druge vrijedne robe na otvorenom moru kako bi zaobišao carinike koji su dužni provoditi sankcije koje su zemlji na čijem je čelu Kim Jong-un nametnuli Ujedinjene narodi. Umjesto da prvo robu dostave u neku luku pa potom s njom trguju, Sjeverna Koreja, navodno, robu prebacuje s jednog broda na drugi brod te potom laže o njenom porijeklu.
Kimov režim na tim transferima može zaraditi desetine miliona dolara. Kuo i Sung su, tokom posmatranja voda oko Sjeverne Koreje viđali puno više od samo nekoliko brodova. Nešto tu nije štimalo pa su analitičari CADS-a nastavili dalje kopati.
Otkrili su da je posrijedi masivna operacija izbjegavanja međunarodnih sankcija teška više miliona dolara u kojoj sudjeluje 279 brodova. Ti se brodovi, međutim, nisu koristili za krijumčarenje oružja, droge, zaštićenih životinja i novca - zločine za koje međunarodna zajednica već tereti Sjevernu Koreju. Nisu čak ni prevozili ugljen, izvozni proizvod koji Pjongjangu donosi najviše novca.
Korišteni su i za transport pijeska.
To se može činiti bezazleno, međutim Ujedinjeni su narodi Sjevernoj Koreji u decembru 2017. godine zabranili izvoz zemlje i kamena. Trgujući pijeskom, Sjeverna Koreja krši međunarodne zakone. Istražioci Ujedinjenih naroda u aprilu su rekli da je Sjeverna Koreja prošle je godine od izvoza pijeska zaradila najmanje 22 miliona američkih dolara. Jedna je anonimna zemlja tim istražiocima rekla da je Pjongjang od maja 2019. godine do konca 2019. u inozemstvo poslala milion tona pijeska.
Kuo i Sung su do svojih spoznaja došli nakon što su sedmicama posmatrali kretanje spornih brodova. Naime, svi brodovi koji su uplovljavali u sjevernokorejske vode bili su povezani s Kinom - ili preko zastave ili preko imena.
CNN piše da u trgovanju brodova sudjeluju brodovi koji su registrirani u malim zemljama čiji pravilnici nisu toliko strogi. Satelitski snimci otkrili su da su sporni brodovi do pijeska dolazili tako što su ga uzimali s morskog dna. Sung je kasnije otkrio da Sjeverna Koreja još od ranih 90-ih godina prošlog stoljeća susjedima izvozi pijesak.
- Oni sada svjesno rade na prikrivanju ove aktivnosti - rekla je Sung.
Zašto pijesak? Čovječanstvo troši oko 50 milijardi tona pijeska na godinu, što ga čini drugim najkorištenijim prirodnim resursom. Prvi je, dakako, voda. Možda se čini da pijeska na Zemlji ima beskonačno mnogo, međutim postoji samo određena količina koji se može iskoristiti bez ozbiljnih ekoloških posljedica. Sjeverna Koreja na pijesku zarađuje već godinama. Prema medijskim napisima iz 2008. godine, Pjongjang je Južnoj Koreji te godine prodao 73,35 miliona dolara pijeska. Južna je Koreja, doduše, ubrzo nakon toga prestala kupovati pijesak od Sjeverne Koreje.
Tu na scenu stupa Kina, najveći konzument pijeska na svijetu. Kini zbog njenih ambicioznih građevinskih planova treba mnogo pijeska. Peking je između 2011. i 2013. iskoristila više betona nego što su Sjedinjene Američke Države u cijelom 20. stoljeću. Kina i dan danas troši više betona od ostatka svijeta zajedno.
Sung i Kuo, međutim, nisu uspjeli ući u trag milionima tona pijeska koje je Sjeverna Koreja "izvezla" Kini. CNN piše da je krijumčarenje pijeska u Kini velik problem te da je trgovanje netransparentno.
Kinesko Ministarstvo javne sigurnosti nije odgovorilo na CNN-ov upit za komentar ove priče, ali je početkom prošle godine pokrenulo kampanju za suzbijanje ilegalne trgovine pijeskom. Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova poreklo je da Peking radi išta pogrešno kada je riječ o Sjevernoj Koreji. Sjeverna Koreja nije se javno očitovala o ovim optužbama, ali je često sankcije nazivala "neprijateljskim činovima" i dovodila u pitanje njihovu legitimnost.
