Tuga, strah i bijes zavladali su Libanom nakon strašne eksplozije i apokaliptičnih scena u glavnom gradu Bejrutu. Eksploziju koju su očevici uspoređivali s onom atomske bombe u Hirošimi i Nagasakiju prouzrokovalo je 2.750 tona amonijeva nitrata uskladištenog šest godina u bejrutskoj luci bez ikakvih sigurnosnih mjera. 

Opasan eksplozivni materijal koji je digao u zrak ogromno područje zapravo je umjetno gnojivo zaplijenjeno s ruskog teretnog broda prije šest godina.

Brod "Rhosus" pristao je tada u luku u Bejrutu zbog kvara, a bio je na putu u Afriku prevozeći 2.750 tona gnojiva na bazi amonijeva nitrata. Plovio je iz gruzijske luke Batumi u Mozambik, a plovilo je u vlasništvu ruskog državljanina Igora Grečuškina, rođenog u dalekoistočnoj regiji Habarovsk, s prebivalištem na Kipru. 

Nakon što je "Rhosus" pristao zbog kvara, Grečuškin je, kako tvrdi posada broda, napustio plovilo, a opasni teret iskrcan je u skladište u kojem je ostao ležati godinama. 

Osim velikog broja poginulih i na hiljade povrijeđenih, administrativni Bejrut sada je zbog toga nemara napola razrušen. Koliko je jaka bila eksplozija dokazuju i činjenice da je u tom dijelu Bejruta, gdje inače živi oko 400.000 ljudi, njih oko 350.000 ostalo bez krova nad glavom. 

Guverner Bejruta Marwan Abboud izjavio je da će obnova razrušenog dijela grada, procjenjuje se, koštati između 15 i 20 milijardi eura. 

Stanovnici Bejruta postavljaju pitanje ko je odgovoran za tu strašnu tragediju i hoće li se to ikada saznati te hoće li odgovorni biti kažnjeni. Iako za sada svi rezultati istrage ukazuju na to da se eksplozija dogodila slučajno i zbog ljudskog nemara, mnogi analitičari ne isključuju mogućnost sabotaže jer se Liban nalazi na velikoj prekretnici zbog tenzija između Sjedinjenih Američkih Država i Irana koje su prije nekoliko dana još pojačane i između Izraela i libanonskog Hezbollaha nakon ubojstva visokog časnika Hezbollaha u Siriji.

Osim toga, eksplozija se dogodila tri dana prije izricanja presude na Haškom sudu četvorici osumnjičenih pripadnika Hezbollaha zbog napada 2005. godine u kojem je poginuo tadašnji premijer Rafik al-Hariri i još 21 osoba. 

Izricanje je bilo zakazano za petak, 7. avgusta, ali je Haški tribunal, koji djeluje pod okriljem Ujedinjenih naroda, to odgodio, kako kažu iz Tribunala, u znak poštovanja prema žrtvama razarajuće eksplozije u Bejrutu, koja se dogodila u utorak, i nakon što je u Libanu objavljena trodnevna žalost. 

Međutim, razlog odgode donošenja presude, prema mišljenju analitičara, posve je drugi. 

Naime, eksplozija se dogodila u jeku napetosti između Libanonaca koji podržavaju Hezbollah i njihovih protivnika te bi donošenje presude podiglo još veće tenzije i rezultiralo oružanim sektaškim i vjerskim sukobima u Libanu kao što se to dogodilo i 2008. diljem zemlje kada su borci Hezbollaha u borbama sa snagama Haririja ušli u zapadni dio Bejruta.

Protesti zbog korupcije

Liban je desetljećima suočen s brojnim dugotrajnim, neizrecivo teškim krizama. Zemlja je trpjela razoran petnaestogodišnji građanski rat i često je uhvaćena u unakrsnu vatru regionalnih sukoba. 

U spetembru prošle godine ljudi u najmanje 70 gradova širom Libana protestovali su i protiv korupcije, mjera štednje i nedostatka osnovne infrastrukture – voda iz česme nije sigurna za piće, a prekidi napajanja strujom događaju se svakodnevno. 

Protesti, koji su bili žestoko nesektaški, paralizirali su zemlju i doveli do ostavke Saada Haririja na mjesto premijera. Međutim, malo se promijenilo od njegova odlaska, stanovništvo je još češće bez struje, produbljena je ekonomska kriza, cijene hrane porasle su za čak 80 posto, dok je omjer dolara i libanske funte porastao za više od 200 posto. 

Liban trpi ekonomsku krizu koja je uništila zemlju, protjerala hiljade ljudi u inostranstvo i pokrenula široke proteste protiv onoga što se smatra korumpiranim i nesposobnim političkim sustavom. 

Prema službenim statistikama, gotovo polovica stanovništva u zemlji živi ispod granice siromaštva, a 35 posto radno sposobnog stanovništva je bez posla.

Rješavaju dugove

U martu ove godine Libanon je, prvi put u svojoj historiji, saopćio da rješava svoje dugove. Državni dug iznosi 92 milijarde dolara – gotovo 170 posto BDP-a i jedan je od najvećih omjera dugova u svijetu. 

U međuvremenu, u maju je zemlja pokrenula pregovore s Međunarodnim monetarnim fondom čiji je cilj osiguranje vitalne pomoći za ostvarivanje plana spašavanja privrede koji je usvojila vlada. 

Ali razgovori su od tada zastali zbog pritisaka SAD-a i Izraela da ne finansiraju Liban zbog dominacije libanskog Hezbollaha koji Izrael i SAD smatraju terorističkom organizacijom.