Danas se navršava 20. godina od stravičnih koordiniranih terorističkih napada u SAD-u, u kojem je život izgubilo skoro 3 hiljade ljudi.

Devetnaest militanata je otelo četiri putnička aviona i mnogi kažu da je ovo najstrašniji događaj bu modernoj historiji SAD.

Brojni amerikanci su taj dan izgubili svoje najbliže, roditelje, djecu, prijatelje....

Kako kažu, i 20 godina kasnije bol je ista.

Bio je heroj i pomogao je spasiti brojne živote tog dana

Otac Brajana Leavija (Brian Leavey) Džosef (Joseph), bio je vatrogasac vatrogasne službe Njujorka koji je poginuo spašavajući živote ljudi u Svjetskom trgovačkom centru.

Brajan je tada imao 16 godina i kasnije je čuo audio zapise od dana kada je njegov otac razgovarao sa svojim ljudima prilikom odlaska u južni toranj.

-Tako znamo priču o njegovoj jedinici. Bili su na 78. spratu u vrijeme rušenja zgrade. Oni su bili jedini od svih jedinica koji su došli do požara. Bilo je definitivno olakšanje znati da su obavio je nevjerojatan posao tog dana i tako sam ponosan na to koliko je hrabar bio – izjavio je Leavi.

Brajan se sjeća svog oca kao "velikog djeteta" koje je uvijek bio tu za svoju djecu.

-Volio je biti otac i brinuti se o nama. Imao sam veliku sreću što sam sa njim proveo 16 godina, dok je moja mlađa sestra imala samo 10 godina kada je on poginuo – rekao je.

Sada, kada je i sam otac, Brajan kaže da jedino žali što nije više slušao oca kada ga je pokušavao naučiti kako popravljati stvari u kući.

-Svaki dan razmišljam o tome, kako bih volio da je u blizini da popravlja stvari po kući ili mi pomogne oko renoviranja. To je jedna od stvari koje mi nedostaju svaki dan- zaključuje.

Leavi sada radi s humanitarnom organizacijom "Children's Tuesday", gdje mentorira drugu djecu koja su ostala bez oca 11. septembra ili u bilo kojem od drugih terorističkih napada.

Još uvijek nisu pronašli tijelo

Anjuneli Žan-Pir (Anjunelly Jean-Pierre) imala je 19 godina kada joj je umrla majka.

Maksima Žan-Pir (Maxima Jean-Pierre) bila je imigrantkinja iz Dominikanske Republike i radila je u ugostiteljstvu u Svjetskom trgovačkom centru.

-U srijedu je trebao biti posljednji dan moje majke na tom poslu. Putovanje do tamo joj je jednostavno bilo previše- rekla je Žan-Pir.

Na dan napada, ostala je sa ocem i mogla je vidjeti stravične prizore na Menhetnu.

-Zvala sam je ali jednostavno nije bilo moguće uspostaviti poziv, nije bilo signala- rekla je. Sutradan je otišla u grad da pokuša pronaći majku.

-Niko nije znao odakle da počne, gdje da ide, šta da radi, grad je bio jezivo miran- priča Žan-Pir.

Anjuneli i njen brat napravili su plakate sa slikom majke kao nestale koje su lijepili na table ispred gradskih bolnica.

-I danas možete vidjeti repliku zida u Memorijalnom muzeju 11. septembra s plakatom moje majke- rekla je.

Jedna od najtežih stvara za Anjuneli i njenu porodicu je to, što do danas, nisu pronašli tijelo njene majke.

-Zbog toga je teško prihvatiti da ta osoba više nije s nama. Zapravo još uvijek postoji dio muzeja u kojem još uvijek traže posmrtne ostatke- zaključuje Žan-Pir.

Anjuneli sada radi u zgradi američkog Kapitola u Vašingtonu, kao osoba koja pazi posjetitelje, uključujući šefove država. Ona je takođe fotograf i radi na projektu da ispriča priče o životima mnogih manjina koje su tog dana poginule.

Ovo mi je prva godišnjica koju dočekujem kao otac

Džonatan Egan (Jonathan Egan) je tek krenuo na fakulter u Kaliforniji kada su mu otac i tetka ubijeni u Svjetskom trgovačkom centru.

Majkl Egan (Micheal Egan), bio je izvršni direktor osiguravajućeg giganta AON i umro je pomažući svojim kolegama da pobjegnu iz južnog tornja.

Džonatanova majka je razgovarala preko telefona sa mužem u trenutku kada se toranj krenuo urušavati.

-Imao je priliku da je nazove i da se oprosti. Imao je priliku da joj kaže da je voli i da poljubi sinove- prisjeća se. 

Svaka godišnjica je teška, ali ova je još teža za Džonatana jer je nedavno i sam postao otac dječaku čije je srednje ime Majkl, kojeg je dobio po djedu.

-Ovo mi je prva godišnjica koju dočekujem kao otac. Razmišljam o svom ocu i razgovaram s njim o tome što bih volio da možemo raditi zajedno – zaključuje Džonatan.

Džonatan sada radi s organizacijom koja se zove „Since 9/11“, pomažući obrazovati djecu o tome šta se desilo i zašto se desilo.