Čak i prije nego što je Rusija pokrenula svoju invaziju na Ukrajinu, nekoliko komentatora, uključujući bivšu državnu sekretarku SAD Medlin Olbrajt (Madeleine Albright), uvjerljivo je tvrdilo da bi ruska okupacija većeg dijela Ukrajine, možda uključujući Kijev, dovela do pobune poput one s kojom se Sovjetski savez suočio u Afganistanu 80-ih.
Poraz u Afganistanu bio je glavni faktor u raspadu Varšavskog pakta i konačno Saveza sovjetskih socijalističkih republika, što je ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao "najvećom geopolitičkom katastrofom stoljeća". Važno je razumjeti kako su sovjeti poraženi od mudžahedina 80-ih da bi se shvatilo može li im se isto ponoviti u Ukrajini.
„Afganistanski otpor“ vodio je gotovo sve borbe protiv ruske 40. armije koja je okupirala Afganistan. Te 1979. sovjeti su relativno lako zauzeli Kabul, ali onda je uslijedio masivan i spontan otpor.
Predsjednik Džimi Karter (Jimmy Carter) brzo je mobilizirao strateški savez za borbu protiv Rusa. U roku od dvije sedmice uvjerio je pakistanskog vođu Muhameda Zija ul-Haka da podrži mudžahedine utočištem, bazama i obukom u Pakistanu. Za Vašington i Rijad operacija je bila prilično jeftina. Šef saudijske obavještajne službe, princ Turki el-Fejsal nedavno je napisao da su Saudijci potrošili 2,7 milijardi dolara podržavajući Afganistance. CIA je potrošila otprilike isto. Saudijski privatni izvori, predvođeni tadašnjim guvernerom provincije Rijad, sada kraljem Salmanom, prikupili su još četiri milijarde dolara za pobunjenike.
Saudijski građani, uključujući Osamu bin Ladena, pridružili su se mudžahedinima, ali je vrlo malo njih stvarno učestvovalo u borbi.
Afganistanski narod je platio užasnu cijenu rata. Najmanje milion Afganistanaca je umrlo, pet miliona su postali izbjeglice u Pakistanu i Iranu, a milioni su raseljeni u svojoj zemlji. Ali oni su pobijedili.
Sovjeti nikada nisu poslali dovoljno vojnika da poraze pobunjenike i nisu mogli regrutirati dovoljno Afganistanaca da se bore za njih. Afganistanski narod se izborio za svoju nezavisnost.
Ruska vojska pokrenula je munjevitu akciju protiv Ukrajine. Iako je uspjela stići do Kijeva i zauzeti brojne gradove, mnogi analitičari već sada zaključuju da se Putin preračunao. Prvobitni silovit udar je, čini se, zaustavljen, a ruski vojnici ulaze sada u teške borbe na ulicama ukrajinskih gradova i naselja. Također, 100.000 ruskih vojnika, koliko je krenulo u akciju, sada se čini nedostatnim za zauzimanje države od 40 miliona stanovnika.
Također, Ukrajina nije sama. Države članice NATO-a Ukrajincima šalju izdašnu pomoć u naoružanju, a Rusiji su nametnute brutalne sankcije.
Poljska i Rumunija su države najbliže Ukrajini. Obje su članice NATO-a s američkim trupama raspoređenim na njihovoj teritoriji. SAD imaju eksplicitnu obavezu da će stati u njihovu odbranu prema članu pet Ugovora o NATO-u.
Putinova odluka da napadne Ukrajinu mogla bi se pokazati kao još jedna geopolitička katastrofa za Rusiju, ali samo ako NATO zemlje pruže svu moguću podršku ukrajinskom otporu.
Sjedinjene Države i Saudijska Arabija zajedno su finansirale pobunu protiv sovjeta u Afganistanu. Pakistanska obavještajna služba ISI (Inter-Services Intelligence) bila je pokrovitelj mudžahedina; CIA i saudijska obavještajna služba bi bile finansijeri i intendanti rata.
