Bivši predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev (Dmitry) napisao je esej o Poljskoj na Telegramu, gdje navodi kako "dok Evropa postaje bolno svjesna štete koju joj nanose antiruske sankcije, ruska najomiljenija evropska zemlja (Poljska), kao i obično, ide ispred lokomotive.
Medvedev navodi kako je Poljska pod uticajem Sjedinjenih Američkih Država, a podsjetio je da je premijer te zemlje Mateuš Moraviecki (Mateusz Morawiecki), zajedno sa slovenskim i češkim kolegom, posjetio Kijev gdje je razgovarao sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim (Zelensky). Bivši ruski predsjednik navodi kako je posjeta Moravijeckog Ukrajini slična onoj Lenjina, kada je došao u blindiranom vagonu s njemačkim novcem.
- Razgovarali su sa Zelenskim, obećavajući pomoć i prijateljstvo. Lagali su, naravno. Kod kuće, Moraviecki je svečano proglasio da je program "derusifikacije poljske i evropske privrede" u toku. Rekavši to, hrabro je pojasnio da će "sve ovo koštati". Moraviecki je potpuno u pravu: skupo je i besmisleno. Poljska, međutim, može izostaviti ove troškove; u dugim godinama negovanja patološke rusofobije izgubila je sve što je mogla. Dakle, sada, kako kažu omiljeni susjedi Poljske u Ukrajini, za peni, za funtu - piše Medvedev.
Kada je u pitanju Rusija, Poljska počinje bukvalno da se grči u "fantomskim bolovima". Njenim elitama je previše izazovno prihvatiti da je prije skoro 400 godina smutno vrijeme završilo protjeranim poljskim osvajačima iz Kremlja, a da je kasnije propala i velika Zajednica Poljske.
I da razlog svega toga nisu ruske spletke, već unutrašnje trzavice, korupcija, ekonomski neuspjesi i izgubljene bitke. I tako je to trajalo i trajalo vekovima.
Poljska propaganda je najzlobniji, najvulgarniji i najrešljiviji kritičar Rusije: zajednica političkih imbecila. Dok je kod nas neprihvatljivo skrivanje i najmračnijih stranica naše zajedničke istorije, u Poljskoj sanjaju da zatiraju čak i Drugi svjetski rat. Prije svega, žele zaboraviti sovjetske vojnike koji su pobijedili fašizam, protjerali okupatore iz poljskih gradova i spriječili ih da dignu u zrak Krakov, koji su oslobodili zatvorenike logora za istrebljenje Osviecim i Majdanek.
Kasnije, prilikom posjete Poljskoj, uvjerio sam se da ništa ne stoji na putu poboljšanju naših odnosa, da je to put sa nadolazećim saobraćajem. Međutim, poljske političke elite predvođene partijom PiS broj dva Kačinskog, pod kontrolom svojih američkih gospodara, učinile su sve što je bilo u njihovoj moći da blokiraju prirodni put.
Trenutno se interesi poljskih građana žrtvuju rusofobiji ovih nesposobnih političara i njihovih očigledno senilnih prekomorskih lutkara. Odluka da se prestane kupovati prirodni gas, naftu i ugalj od Rusije i otpor pokretanju Sjevernog toka 2 već su ozbiljno oštetili ekonomiju zemlje. Sada će biti gore.
Isto važi i za mnoge druge poteze, vođene jeftinom politikom pod maskom "derusifikacije", a ne ekonomskim razmatranjima. Ipak, u ovom trenutku, za vazalne poljske elite daleko je važnije da se zakunu na odanost svom gospodaru, Sjedinjenim Američkim Državama, nego da podrže svoje građane; zbog čega će plamen mržnje prema svom neprijatelju, Rusiji, neprestano gorjeti.
Šta će njihovi građani imati od toga? Apsolutno ništa. Ipak, prije ili kasnije, shvatit će da mržnja prema Rusiji ne pomaže u povezivanju društva i ne promovira mir i blagostanje.
I obrnuto: ekonomsko partnerstvo sa našom zemljom je korisno za Poljake, ljudske veze su nezamenjive, a kulturna razmjena između matica Puškina i Mickjeviča, Čajkovskog i Šopena, Lomonosova i Kopernikusa je od vitalnog značaja. Najvjerovatnije će tada sami napraviti pravi izbor, bez nagovaranja i pritiska oboljelih od demencije prekomorskih gospodara.
