Medlin Olbrajt (Madeleine Albright) je umrla 23. marta u dobi od 84 godine. Bila je prva žena na poziciji američke državne sekretarke.

Neophodna nacija

Ako se izuzme Balkan, godine njenog mandata bile su pomalo mirno razdoblje u međunarodnim odnosima, i to između kraja Hladnog rata i početka “globalnog rata protiv terorizma” izazvanog napadima El-Kaide na Ameriku 11. septembra 2001. Bilo je to vrijeme kada je Amerika bila jedina istinska supersila u svijetu.

Olbrajt je preferirala koncept "neophodne nacije", izraz koji je trebao obuhvatiti ideju da je američko učestvovanje na globalnoj sceni ključno za funkcioniranje svijeta. Ta je ideja često bila motiv i za prijetnju vojnom akcijom, kao 1998., kada je Sadam Husein bio uključen u borbu s UN-om u vezi s inspekcijama oružja i sankcijama.

- Ako moramo upotrijebiti silu, to je zato što smo Amerika, mi smo nezaobilazna nacija. Stojimo visoko i vidimo dalje od drugih zemalja u budućnost i vidimo opasnost za sve nas - izjavila je Olbrajt.

Na isti način je odlučno zagovarala bombardiranje SR Jugoslavije 1999. i tako spriječila da obrisi zločina u ovoj republici poprime mjere onih u Bosni i Hercegovini.

Prije njenog dolaska na vlast Zapad je, s puno nesigurnosti, testirao pojmove liberalne intervencije. U decembru 1992., u svojim posljednjim sedmicama na vlasti, Džordž Buš stariji (George H.W. Bush) je poslao američke trupe u Somaliju kao dio širih mirovnih napora da se zaustave građanski rat i glad. Sljedeće godine, nakon što je Klintonova (Bill Clinton, op. a.) administracija preuzela vlast, ova se misija pretvorila u debakl koji je kasnije opisan u knjizi i filmu “Black Hawk Down”, kada je operacija zarobljavanja vojskovođe rezultirala smrću 18 američkih vojnika. Ubrzo nakon toga Klinton je povukao američke snage.

Iskustvo je dijelom objasnilo američku nevoljkost 1994. da intervenira kako bi zaustavili genocid nad stotinama hiljada stanovnika Ruande, većinom etničkih Tutsija, od hutuskih fanatika, ali i da spriječi genocid u BiH.

Godinama kasnije Olbrajt će se izviniti zbog ovih propusta:

- Moje najdublje žaljenje zbog godina provedenih u javnoj službi je neuspjeh Sjedinjenih Država i međunarodne zajednice da nešto poduzmu, i to što prije, kako bi zaustavili ove zločine.

U ratovima koji su proizašli iz raspada bivše Jugoslavije tjerala je nevoljnu Klintonovu administraciju da snažnije odgovori na srpske zločine u Bosni. Zagovarala je vojnu intervenciju te ukidanje embarga na naoružavanje Bosni i Hercegovini. Godine 1993. sukobila se s tadašnjim načelnikom generalštaba Kolinom Pauelom (Colin Powell), koji se kasnije u svojim memoarima prisjetio tog susreta.

Najponosniji trenutak

„Moja stalna, nepoželjna poruka na svim sastancima o Bosni bila je jednostavno da ne možemo angažirati vojne snage dok nemamo jasan politički cilj“, ispričao je Pauel. Olbrajt je, primijetio je, upitala: „Koji je smisao imati ovu vrhunsku vojsku o kojoj uvijek govorite ako je ne možemo koristiti“. Mislio sam da ću imati aneurizmu.”

Prikazivalo je to dubinsku razliku u karakterima. Pauel, čije je formativno iskustvo bilo katastrofa Vijetnamskog rata, nije želio da se američki vojnici ponovno upuste u ono što je nazvao "polovičnim ratovanjem iz polovičnih razloga". Olbrajt, rođena od jevrejskih roditelja koji su dvaput bježali od progona, prvo od nacista, a zatim od Sovjeta, favorizirala je „mišićavi“ internacionalizam. Na kraju je uspjela intervenirati na Balkanu, ali tek nakon genocida nad više od 8.000 Bošnjaka u Srebrenici. NATO-ova zračna kampanja vodila je do slamanja Vojske Republike Srpske i pristanka na Dejtonski mirovni sporazum koji je okončao rat. Njen "najponosniji trenutak" dogodio se četiri godine kasnije na Kosovu, kada je NATO ponovno intervenirao, što je vodilo do slamanja Miloševića i, naknadno, nezavisnosti ove republike.

- Postoji cijela generacija djevojčica čije je ime Medlin - prisjetila se Olbrajt svog statusa na Kosovu.

Van ureda, Olbrajt je inspirirala generaciju žena koje su tražile veći napredak. Podržala je kandidaturu Hilari Klinton (Hillary Clinton) za predsjednicu SAD, koja je bila sekretarka za vrijeme vlasti Baraka Obame (Barack). Pozvala je demokratkinje da podrže nju umjesto Bernija Sandersa (Bernie) specifičnim riječima: "Postoji posebno mjesto u paklu za žene koje ne pomažu jedna drugoj."

Bila je kritičarka jednostrane intervencije Džordža Buša mlađeg (George W. Bush) u Iraku, za koju je rekla da je "najveća katastrofa u američkoj vanjskoj politici", čak i gora od Vijetnama, u smislu štete nanesene američkom položaju u svijetu. Mislila je da je ideja o nametanju demokratije silom oksimoron.

Kasnije, dok je populizam zarazio zapadne demokratije, oglasila je uzbunu u svojoj posljednjoj knjizi "Fašizam: Upozorenje", objavljenoj 2018.

„Donald Tramp (Trump) je bio prvi antidemokratski predsjednik u modernoj historiji SAD“, izjavila je, „mnogo prije nego što su njegovi sljedbenici napali Kapitol u januaru 2021“.

Na putu u Evropu 23. marta na niz hitnih sastanaka o ratu u Ukrajini, predsjednik Džo Bajden (Joe Biden) odao je počast Olbrajt: "Njene su ruke preokrenule tok historije."

Rođena u Pragu

Rođena kao Mari Jana Korbelova (Marie) u Pragu 15. maja 1937. godine, bila je najstarija od troje djece Josefa i Ane Korbel. Njen otac, diplomata, pobjegao je u London 1939. godine kada je Njemačka okupirala Čehoslovačku. Preobratili su se na katoličanstvo 1941., dali krstiti svoju djecu i čak su smišljali priče o kršćanskim sjećanjima kako bi se zaštitili.

Kao djevojčica, prisjetila se Olbrajt, bila je “vrlo ozbiljna katolkinja” koja je voljela Djevicu Mariju. Za svoje jevrejsko porijeklo saznala je tek kada ga je „Washington Post“ iskopao. Nakon rata njen otac je bio čehoslovački ambasador u Beogradu, ali je kćerku poslao u privatnu školu u Švicarsku.

Kada su komunisti preuzeli vlast u Pragu, preselio se u London, a zatim u Ameriku, gdje je predavao međunarodne studije na Univerzitetu Denver. Uz engleski, Olbrajt je govorila češki, francuski, poljski i ruski.