Sa sedam godina, Liz Tras je glumila Margaret Tačer u imitaciji izbora u njenoj školi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Ali za razliku od premijerke, koja je 1983. godine pobijedila ubjedljivom većinom, ona nije bila uspješna.
Mnogo godina kasnije, Tras se prisjetila: „Ugrabila sam priliku i na izborima održala govor iz srca, ali na kraju nisam osvojila nijedan glas. Nisam glasala čak ni za samu sebe."
Trideset devet godina kasnije, ona koristi priliku da pođe koracima Čelične lejdi za stvarno i postane liderka Konzervativne partije i premijerka.
Ministrica vanjskih poslova slijedila je bivšeg ministra finansija Rišija Sunaka (Rishi) u svih pet krugova glasanja torijevskih poslanika.
Ali kladioničari je smatraju ubjedljivim favoritom za pobjedu, budući da je provela godine i godine gradeći odnose sa udruženjima glasačkog tijela iz vlastite izborne jedinice i ostavši lojalna Borisu Džonsonu tokom najmračnijih dana njegove vladavine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nije konvencionalan torijevac
Na mnogo načina, ona nije konvencionalni torijevac.
Meri Elizabet Tras rođena je u Oksfordu 1975. godine.
Opisala je oca, profesora matematike, i majku, medicinsku sestru, kao "ljevičare".
Kao djevojčicu, majka ju je vodila na protestne šetnje Kampanje za nuklearno razoružanje, organizacije koja se oštro protivila odluci vlade Margaret Tačer da dozvoli da se američke nuklearne glave postave u kampu RAF-a Grenem Komon, zapadno od Londona.
Njena porodica se preselila u Pejsli, zapadno od Glazgova, kad je Tras imala četiri godine.
Govoreći za BBC Radio 4, njen brat je ispričao da je porodica uživala u igranju društvenih igara, ali da mlada Tras nije voljela da gubi i često bi samo nestala umjesto da rizikuje da ne pobijedi.
Porodica se kasnije preselila u Lids, gde je ona pohađala Raundhej, državnu srednju školu.
Opisala je da je tokom svog boravka tamo viđala "neuspješnu djecu koju su bila iznevjerena niskim očekivanjima".
Neki od vršnjaka Liz Tras u Raundheju opovorgli su njen opis škole, poput novinara Gardijana Martina Pengelija, koji je napisao: "Ona se možda selektivno sjeća djetinjstva i nemarno ogovara vlastitu školu i nastavnike koji su je podučavali iz proste političke koristi."
Kakvo god bilo njeno prethodno školovanje, Tras je nakon toga pohađala Univerzitet u Oksfordu, gdje je studirala filozofiju, politiku i ekonomiju, i bila aktivna u studentskoj politici, isprva za liberalne demokrate.
Na konferenciji stranke 1994. godine, govorila je u korist ukidanja monarhije, poručivši delegatima u Brajtonu: "Mi liberalne demokrate vjerujemo u jednake prilike za sve. Ne vjerujemo da su ljudi rođeni da vladaju."
Vestminsterske ambicije
Na Oksfordu, Tras je prešla u konzervativce.
Nakon diplomiranja, radila je kao računovođa za Šel i Kejbl end Vajerles, i udala se za kolegu računovođu Hjua O'Lirija 2000. godine. Oni imaju dvoje djece.
Tras je bila kandidatkinja torijevaca za Hemsvort, u Zapadnom Jorkširu, na općim izborima 2001. godine, ali je izgubila.
Pretrpjela je još jedan poraz u Kalder Veliju, također u Zapadnom Jorkširu, 2005. godine.
Ali nepokolebljivih političkih ambicija, izabrana je za odbornicu u Griniču, u jugoistočnom Londonu, 2006. godine, a od 2008. godine radila je i za ekspertsku grupu desnog centra Reform.
Konzervativni lider Dejvid Kameron stavio je Tras na svoju "A-listu" prioritetnih kandidata za izbore 2010. godine i bila je izabrana da se nadmeće za sigurno poslaničko mjesto Jugozapadnog Norfolka.
Vrlo brzo se, međutim, suočila sa bitkom protiv oduzimanja kandidature torijevskog udruženja iz izborne jedinice, nakon što je objelodanjeno da je imala aferu sa poslanikom torijevaca Markom Fildom nekoliko godina ranije.
Inicijativa da se smijeni nije uspjela i Tras je na kraju osvojila poslaničko mjesto sa više od 13.000 glasova razlike.
Bila je koautorka knjige Britanija bez okova, sa četiri druga konzervativna poslanika izabrana 2010. godine, koja je preporučivala ukidanje državne regulative kako bi se popravio položaj Velike Britanije u svijetu, obilježivši je kao istaknutu zagovornicu politike slobodnog tržišta u torijevskim redovima.
Tokom liderske debate na BBC-ju, upitana je za komentar iz Britanije bez okova, u kom se britanski radnici nazivaju "jednim od najgorih lijenih ljudi na svijetu".
Tvrdila je da ona to nije napisala.
Potom je 2012, svega dvije godine pošto je postala poslanica, ušla u vladu kao ministarka obrazovanja, dok je 2014. godine unaprijeđena u ministricu za životnu sredinu.
Na konferenciji konzervativaca 2015. godine, Tras je bila izvrgnuta ruglu zbog govora u kom je izjavila, glasom bez emocija: "U zemlji uvozimo dvije trećine sira. To. Je. Sramota."
Bregzitovski zaokret
Manje od godinu dana kasnije, uslijedio je vjerovatno najveći politički događaj generacije - referendum o EU.
Tras je bila aktivna u kampanji za ostanak, pišući za dnevni list Sun da bi Bregzit bio "trostruka tragedija - više propisa, više formulara i više odugovlačenja u trgovini sa EU".
Međutim, pošto je njena strana izgubila, ona se predomislila, tvrdeći da Bregzit pruža priliku da se "uzdrma način na koji stvari trenutno funkcionišu".
Pod vladavinom premijerke Tereze Mej, služila je prvo kao ministrica pravde, a zatim je prešla na mjesto glavne sekretarice ministarstva finansija.
Kad je Boris Džonson postao premijer 2019. godine, Tras je preuzela položaj ministrice za međunarodnu trgovinu - što je bio posao koji je podrazumijevao susrete sa globalnim političkim i poslovnim liderima u cilju promovisanja britanskih trgovinskih interesa.
Zatim je 2021, u 46. godini, dobila jedan od najviših položaja u vladi, preuzevši od Dominika Raba ministarstvo vanjskih poslova.
Na tom mjestu pokušala je da riješi zamršeni problem Protokola o Sjevernoj Irskoj, naprosto odbacivši dijelove post-bregzitovskog sporazuma između EU i Velike Britanije - što je bio potez koji je oštro kritikovala EU.
Izdejstvovala je puštanje na slobodu dvojice britansko-iranskih državljana koji su uhapšeni i držani u pritvoru.
A kad je u februaru Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, zauzela je čvrst stav, zahtjevajući da sve snage Vladimira Putina moraju da se potisnu iz zemlje.
Naišla je, međutim, na kritike kad je podržala ljude iz Velike Britanije koji žele da se bore u Ukrajini.
"Protiv milostinje"
Kampanja Liz Tras za liderstvo u stranci nije bila lišena kontroverzi.
Pritisnuta oko toga kako će se boriti protiv krize troškova života, izjavila je da će sve svoje napore usmjeriti ka "smanjenju poreskog tereta, a ne na davanje milostinje".
Bila je prisiljena da odustane od plana za povezivanje plata u javnom sektoru sa regionalnim troškovima života zbog oštre reakcije viših torijevaca koji su tvrdili da bi to podrazumijevalo smanjenje plate milionima radnika izvan Londona.
A nazvala je i premijerku Škotske Nikolu Sterdžen "željnom pažnje" i rekla da je najbolje "ignorisati je".
Međutim, ankete ukazuju na to da je ona popularnija među članovima stranke od njenog rivala Rišija Sunaka.
Neki sugerišu da Tras svojim oblačenjem - krznena kapa i bijela mašna - pokušava da oponaša još jednog favorita torijevaca - Margaret Tačer.
Tras je odbacila te tvrdnje, rekavši za GB News: "Prilično je frustrirajuće što se političarke uvijek porede sa Margaret Tačer, a političari se nikad ne porede sa Tedom Hitom."
Ali takva poređenja možda ne predstavljaju hendikep kad je u pitanju sticanje podrške kod članova Konzervativne stranke.