Desničarska stranka Braća Italije odnijela je pobjedu na sinoć održanim vanrednim parlamentarnim izborima. Italija će sada po prvi put u historiji imati ženu premijera, i to ekstremnu desničarku Đorđu Meloni. Za razliku od mnogih desničara, Meloni je osudila rusku invaziju na Ukrajinu, a gaji i neobičnu opsesiju djelima Tolkina, naročito ostvarenjem "Hobit", što je postalo jasno dok još je bila omladinska aktivistkinja.
Ona poziva na više beneficija za porodicu, manje evropske birokratije, niske poreze i zaustavljanje imigracije. Ima cilj da zatvori italijanske luke za migrante koji stižu iz Libije.
Želi ponovo da pregovara o sporazumima EU i članstvu Italije u valutnoj zajednici eura. Također, njena stranka odbacuje pravo na abortus i istopolne brakove.
Braća Italije podržavaju politiku suočavanja sa niskim natalitetom u zemlji, predlažući otvaranje besplatnih vrtića i uvođenje porodične pomoći od 400 eura mjesečno.
Stranka ne favorizuje izlazak Italije iz EU bloka, pa čak ni iz eurozone, rekavši da preferira "Evropu nacija". Meloni možda smatra da je ovu poziciju sada lakše podržati kada Italija ima koristi od skoro 200 milijardi eura iz fondova EU za oporavak od koronavirusa.
Meloni je bliska mađarskom nacionalističkom premijeru Viktoru Orbanu, kao i francuskom Nacionalnom okupljanju i španskom Voksu. Ima veze i sa američkom krajnjom desnicom.
Pokazala je čvrstu podršku Ukrajini i atlantskom savezu od ruske invazije, stvarajući kontrast stavovima bivših lidera Matea Salvinija i Slivija Berluskonija, koji su ranije povezivani sa Putinom.
Ljevičari je zovu "nostalgičarkom za fašističkim vremenima", ali ona sama ne bježi od svoje prošlosti niti se od nje jasno ograđuje. Meloni je u mladosti bila dio omladinskog krila neofašističke stranke "Italijanski društveni pokret". Tada je imala samo 15 godina, ali da je u slične stavove vjerovala godinama pokazuje i to što je kasnije vodila studentski ogranak krajnje desničarske "Nacionalne alijanse".
Meloni u svojoj biografiji piše da je svjesna da se nalazi u političkom minskom polju.
- Mi smo djeca naše historije. Cijele naše historije. Kao što je slučaj sa svim drugim narodima, put koji smo prešli je složen, mnogo komplikovaniji nego što mnogi žele da obznane - navela je.
Kao aktivistkinja u postfašističkom italijanskom socijalnom pokretu, ona i njena zajednica militanata, sa nadimcima kao što su Frodo i Hobit, poštovali su "Gospodara prstenova" i druga djela britanskog J.R.R. Tolkina. Oni su se okupljali na "Turbini Boromirovog roga", radi kulturnog ćaskanja, a pohađala je i "Hobbit Camp" i pjevala zajedno sa ekstremističkim folk bendom "Compagnia dell’Anello", što u prevodu znači "Družina prstena".
Sve ovo može izgledati kao mladalačka zanesenost zbog djela koja su povezana sa fantastikom i visokobudžetnim epovima, a ne sa političkom militantnošću. Međutim, "Gospodar prstenova" je u Italiji pola vijeka bio centralni stub na kome su potomci postfašizma rekonstruisali identitet tvrdokorne desnice, tražeći tradicionalističko mitsko doba za simbole, heroje i mitove.
- Mislim da bi Tolkin mogao bolje od nas da kaže u šta vjeruju konzervativci. Ne smatram "Gospodara prstenova" fantazijom - rekla je Meloni svojevremeno.
U svojim ranim dvadesetim, pojavila se u sobama za ćaskanje na internetu pod nadimkom Khi-ri, nazivajući sebe "malim zmajem italijanske mreže". Nedavno je svoju političku konferenciju nazvala Atreju, italijanski prevod imena junaka "Beskrajne priče", najpoznatijeg kao kultni film iz 1980-ih u kojem je prikazan leteći animatronski lik koji je izgledao kao pola zmaj, pola labrador retriver.