Prvi snimci svemirskog teleskoba Džejms Veb (James Webb) (JWST) objavljeni su u julu.
Mnoge su fascinirale zapanjujuće fotografije svemirskih prostranstava, od nevjerojatno detaljnih slika Jupitera i savršenog Ajnštajnovogo (Einsteinovog) prstena do najudaljenije poznate zvijezde.
Sada nas je Veb ponovo iznenadio. Detaljno se zagledao u središte maglice Orao udaljene od nas 6.500 svjetlosnih godina i omogućio nam nevjerojatan pogled na očaravajuće strukture poznate kao Stupovi stvaranja.
Stršeći unutar golemog kozmičkog oblaka poput divovskih prstiju, Stubovi stvaranja su široku pažnju javnosti prvi put privukli kada ih je sada već pomalo davne 1995. snimio svemirski teleskop Habl (Hubble). Ovi nebeski stupovi, veličanstveni oblaci užarene guste prašine i plina koji se protežu nekoliko svjetlosnih godina u svemir, nisu nalikovali ni na što prije.
Sada nam je JWST, najosjetljiviji svemirski teleskop u historiji, podario njihovu najdetaljniju sliku. Veb je revolucionarni, devet milijardi dolara vrijedan infracrveni svemirski teleskop. Sto puta je osjetljiviji od teleskopa Habl i uglavnom će promatrati svemirska prostranstva u infracrvenom spektru, što će mu omogućiti da prodre kroz oblake plina i prašine gdje se rađaju zvijezde.
Habl je funkcionirao prvenstveno na optičkim i ultraljubičastim valnim dužinama.
- Sada smo zbog Vebove sposobnosti da promatra svemir u infracrvenom spektru dobili mogućnost da bolje sagledamo Neptunovu atmosferu. Teleskop uklanja sve odsjaje i pozadinu tako da možemo krenuti s proučavanjem atmosferskog sastava planeta - rekao je Mark MekKaugran (McCaughrean), viši savjetnik za znanost i istraživanje u Evropskoj svemirskoj agenciji (ESA).
Habl je 2014. promatrao Stubove stvaranja na više valnih dužina. Pogledajte usporedbu Hablove fotografije ovih struktura u optičkom svjetlu i nove Vebove snimke (slika dolje).
Astronomi su čekali Vebov snimak Stubova postanka, ne samo zbog njihove zapanjujuće ljepote nego i zbog aktivnosti koje se u njima zbivaju. Stubovi su zapravo rasadnici ili rodilišta novih zvijezda.
Kada uskovitlani čvorovi u prašini maglice kolabiraju pod djelovanjem gravitacije i počnu nakupljati više materijala iz oblaka, dolazi do rađanja mlade zvijezde. Jednom kada ona postane dovoljno velika, njeni vjetrovi i zračenje raznose okolnu prašinu. Barem prema teorijama. Naime, nismo bili u prilici previše promatrati rane faze formiranja dalekih sunaca. Naša najbolja nada da zavirimo u jedno takvo rodilište jest infracrveno svjetlo koje bolje prodire u svemirske oblake od onog ultraljubičastog ili optičkog, piše Science Alert.
Već smo ranije imali priliku vidjeti Stubove stvaranja u infracrvenom svjetlu. NASA-in svemirski teleskop Spitzer ih je snimio 2007., a ESA-in svemirski opservatorij Heršel (Herschel) je bacio pogled na maglicu Orao 2012. U ova promatranja se ponovno uključio i svemirski teleskop Habl koji je Stubove uhvatio u infracrvenom svjetlu 2014. (slika dolje).
S obzirom na to da je JWST daleko moćniji od svih ovih teleskopa, uspio je uhvatiti nove detalje na ovoj fascinantnoj svemirskoj strukturi.
Naprimjer, crvena područja na vrhovima stubova pokazuju zvjezdane bebe tokom procesa izbacivanja prašine, pri čemu se proizvodi toplina vidljiva kao infracrveno toplinsko zračenje.
To znači da će naučnici sada moći napraviti temeljitiju analizu formiranja zvijezda u gustim oblacima, kao i baciti novo svjetlo (doslovno) na rane faze formiranja zvijezda, koje je do sada bilo iznimno teško promatrati.
