Godine 2006. psiholog Dean Simonton krenuo je kvantificirati inteligenciju američkih predsjednika procjenjujući njihov IQ. Intelektualna briljantnost i otvorenost prema iskustvu bili su među fasktorima koje je Simonton koristio kako bi dobio predodžbu o tome koji su predsjednici zapravo geniji, piše Glas Amerike.
Donald Tramp (Trump) često spominje superiorni intelekt, jednom se proglasivši "vrlo stabilnim genijem". Tramp je odbio objaviti svoje školske podatke, ali predsjednička povjesničarka Barbara Peri (Perry) ima neka razmišljanja o moći mozga bivšeg predsjednika.
- Mislim da je on naš najlukaviji predsjednik i mislim da je za to potrebna određena količina intelekta - kaže Perry, direktorica predsjedničkih studija na Miller Centeru Sveučilišta u Virginiji. “Dakle, možda neki predsjednici nedostatak urođene briljantnosti i inteligencije nadomještaju mudrošću. I očito zna raditi s publikom, pa mu to neću oduzeti.
Iako je Džon Adams (John), koji je diplomirao na Harvardu, imao najveći procijenjeni IQ (175) od svih američkih vođa, Simonton kaže da je treći američki vrhovni zapovjednik, Tomas Džeferson (Thomas Jefferson) (IQ 160), bio pravi genij s brojnim postignućima na različitim područjima.
- On je sjajan pisac. Kao što znate, on je glavni autor Deklaracije o neovisnosti. On je izvrstan arhitekt, projektirao je ne samo svoju vilu nego i originalni kampus Sveučilišta u Virginiji. Bio je politički teoretičar. Napisao je puno političkih teorija koje čine osnovu za naš ustav - kaže Simonton, profesor emeritus na odjelu za psihologiju na Kalifornijskom sveučilištu Davis.
- Bio je bibličar. Također je bio pionir u poljoprivredi, uključujući uzgoj grožđa za vino. I naravno, on je sjajan diplomat i sjajan predsjednik. Dakle, bio je vrlo intelektualno nevjerojatan tip, dodao je.
Simontonova analiza ne uključuje nijednog predsjednika nakon 2006. Međutim, Peri koristi niz faktora, uključujući urođenu inteligenciju, ocjene, ocjene sa univerziteta koja su pohađali, kako bi procijenio najnovije američke vođe.
- Jesu li to njihove vlastite riječi (u govorima)? Dakle, to pokazuje neovisnog mislioca. To pokazuje jesu li spretni s jezikom. Jesu li elegantni i elokventni u predstavljanju svoje politike? Imaju li pameti u vezi s njima? - kaže Perry.
- Njihovo pisanje, njihov govor, njihova sposobnost da govore jasno. A tu je i neovisnost misli i djelovanja. Pišu li samostalno? Razmišljaju li neovisno? Temelje li se njihove politike na njihovim idejama?
Koristeći te kriterije, Peri Baraka Obamu (Baracka) svrstava u "najvišu kategoriju intelekta", ističući da su čak i njegovi kolege studenti sa Sveučilišta Harvard smatrali da je budući 44. predsjednik "na drugom nivou od većine drugih briljantnih ljudi u razredu".
- Sigurno bih stavio Obamu i Bila Klintona (Billa Clintona) u prvih pet - kaže Peri.
- Postoji samo sposobnost tih ljudi da shvate, analiziraju i sintetiziraju, što je za mene pravi znak bistrine.
Simonton kaže da je teško procijeniti Trampa zbog ograničenih informacija i zato što je jedna od omiljenih metoda komunikacije 45. predsjednika bila tvitanje, što ne pokazuje kompleksnost razmišljanja.
Što se sadašnjeg predsjednika tiče, Peri kaže da Džo Bajden (Joe Biden) nije među najbistrijim američkim vođama.
- Jednostavno ga nikada nisam smatrala posebno intelektualno oštrim ili privlačnim. Mislim da se to vidi iz mjesta gdje je išao u školu, iz njegovih ocjena. Nije išao u vrhunske elitne škole za osnovne ili diplomske studije. Dakle, samo mislim da je on prosječnog intelekta, ali očito je to iskoristio (u predsjedničku funkciju) zahvaljujući, mislim, svojoj osobnosti- kaže ona.
Američki predsjednici su "definitivno pametniji od opće populacije", prema Simontonu, koji dodaje da se vođe ne mogu činiti previše inteligentnijima od svojih sljedbenika jer ljudi ne slijede vođe koje ne razumiju.
I Peri i Simonton slažu se da su prvi američki predsjednici bili među najbriljantnijima.
- Jedan od razloga zašto smo mogli imati prilično pametne predsjednike na početku je taj što nisu bili izabrani narodnim glasanjem. Birali su ih birači koje su birali državni zakonodavci. … A ako imate nekoga ko je vođa — poput izvršnog direktora, koji je vođa menadžera ispod — onda su oni obično inteligentniji,” kaže Simonton. “Zapravo sam proveo istraživanje koje pokazuje da su premijeri općenito inteligentniji od predsjednika Sjedinjenih Država, jer ih biraju drugi čelnici. Moraš biti prilično pametan.
Najnepametniji američki predsjednici uključuju Warrena Hardinga, čije je vrijeme na dužnosti potresao skandal; Andrew Johnson, krojač koji nikada nije pohađao školu; i Calvin Coolidge, koji bi navodno zaspao na poslijepodnevnim sastancima ako je propustio drijemanje nakon ručka.
Simonton kaže da Amerika treba lidere koji su dovoljno bistri da razumiju složenost i razbiju je dovoljno da je američka javnost razumije.
- Nekada je biti pametan bila prednost - imati visok IQ, imati Ivy League obrazovanje i takve stvari. Predsjedništvo je, mislim, zaglupljeno, a dijelom je to zato što imamo puno više pristupa predsjedništvu - kaže Simonton.
- Postoji korelacija između inteligencije i sposobnosti rješavanja problema. To znači da je većina problema složena i vjerovatnije je da će visoko inteligentni ljudi moći riješiti složene probleme - dodao je.
