Uznemiren gotovo tromjesečnim širenjem protesta, iranski teokratski režim možda se povlači. U svom prvom ustupku prema protestima koji su izbili u septembru nakon smrti Mahse Amini jer nije nosila "odgovarajući" hidžab, iranske vlasti su nagovijestile ukidanje vjerskih policijskih snaga u čijem je pritvoru umrla Amini. Ključni simbol 43-godišnjeg režima, koji predstavlja striktno provođenje šerijata (islamskog zakona), možda izmiče.

Prkošenje mecima

Homeini, utemeljitelj Islamske Republike, nazvao je obavezu da žene nose maramu “zastavom revolucije”. Dakle, iznenadna odluka režima da je smanji je proglašena. Glavni tužilac i klerik Muhamed Jafar Montazeri (Muhammad Jaafar) rekao je da će do sredine decembra biti donesena odluka o tome hoće li se u potpunosti ukinuti obavezni hidžab.

Ova pomirljiva gesta označava svjež pristup klerika. Do sada su portparoli bliski režimu prijetili da će pogubiti prekršioce i demonstrante. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamnei (Khamenei) rekao je da će "svaki pobunjenik, svaki terorista" biti kažnjen. Od početka protesta, grupe za ljudska prava kažu da je oko 470 ljudi ubijeno i najmanje 18.000 zatočeno, od kojih su mnogi tinejdžeri.

Ali represija nije uspjela slomiti nemire. Demonstranti, među kojima su većinom bile žene, prkosili su pucnjavi, premlaćivanju i strahu od silovanja u policijskoj ćeliji. Milioni žena su odbacili svoje marame, ponekad ih spaljujući. Slavne osobe koje su prethodno bile plaćene da pjevaju hvalospjeve režimu slijedile su primjer buntovnih učenica tako što su se pojavile gologlave.

„Fleksibilne“ metode

Vlasti su nagovijestile daljnje ustupke. Ebrahim Raisi, iranski tvrdokorni predsjednik, nedavno je govorio o usvajanju "fleksibilnih" metoda. Njegov reformistički prethodnik Muhamed Hatami (Muhammad Khatami) ponovno se pojavio u državnim medijima nakon godina cenzure. Portparol Islamske revolucionarne garde, pretorijanske garde režima, sugerirao je da bi Hatami mogao pomoći u premošćivanju jaza između režima i demonstranata.

Ipak, ako se režim nada da će njegovo naglo novo lice smiriti demonstrante, vjerovatno će biti razočaran. Povjerenje u riječ režima palo je na nezapamćeno nizak nivo. Čak i upućeni kažu da bi odluka o hidžabu mogla biti smicalica za podjelu demonstranata.

Na ulicama je raspoloženje skeptično.

- Premalo, prekasno - rekla je demonstrantica u istočnom Iranu.

Izgledi režima u defanzivi podsjećaju na posljednje mjesece šaha 1979. i mogu čak potaknuti demonstrante da udvostruče svoje napore. Grupe na društvenim mrežama koje žele iskoristiti nemire pozvale su na trodnevni opći štrajk ove sedmice. Posmatrajući reformistički kler kao istrošenu snagu, mnogi Iranci žele ništa manje nego da svi klerici i njihove pristalice jednostavno predaju vlast.

Otpor represiji

Iako su skloni okriviti Zapad za pobunu, lideri Hamnei i Raisi uglavnom su odgovorni za nju. Umjesto da poslušaju dugogodišnje savjete reformatora da ublaže nepopularna pravila odijevanja, oni su ih postrožili. Prošlog su ljeta pojačali patrole, povećali kazne za prekršaje i izdali novu moralnu uredbu. Kako su društva diljem muslimanskog Bliskog istoka okrenula leđa islamizaciji i postala sekularnija, Iranci su htjeli slijediti njihov primjer. Mnogi su sa zavišću primijetili da su čak i u Saudijskoj Arabiji vjerskoj policiji prije šest godina oduzete ovlasti hapšenja.