Dok Ukrajina kompletira 12 potpuno opremljenih jurišnih brigada za dugoočekivanu protuofanzivu, odluka predsjednika SAD da pomogne obuku ukrajinskih pilota na višenamjenskom avionu F-16 Fighting Falcon pojačao je nadu da će branitelji ove zemlje dobiti i avione kojima bi mogli parirati ruskoj avijaciji.
Ovaj važan detalj za "Avaz" otkriva vojni analitičar Antonio Prlenda, koji dodaje da uspješne protuofanzive nema bez ravnopravnijeg omjera snaga na nebu iznad fronta.
Odličan u zračnoj borbi
- Nabavkom F-16 Ukrajinci bi dobili avion kojim bi imalo smisla pokušati nadvladati ruskog agresora na prostoru iznad borbenih djelovanja na tlu. Ovaj jednomotorni lovac američkog proizvođača „Lockheed Martin“ odličan je u zračnoj borbi, ali i protiv ciljeva na tlu i moru – kaže Prlenda.
Pojašnjava da su, gađani iz velikog broja protuavionskih lansera za gađanje s ramena, ruski lovački avioni Su-35S, Su-30SM i MiG-31BM prisiljeni letjeti na većim visinama s kojih štite svoje jurišne helikoptere i avione i lovce-bombardere Su-34, koji djeluju s ekstremno male visine.
- Svojim radarom, raketama AIM-120 AMRAAM i opremom za protuelektronsku borbu, mali, ali vrlo sposobni američki lovci F-16 bili bi i više nego ravnopravan protivnik izvrsnim ruskim lovcima Su-35S. Pogotovo ako bi raspolagali NATO lancem za dijeljenje podataka Link 16, kojima bi grupa F-16 mogla dijeliti radarsku sliku sa svojih aviona, bespilotnih letjelica ili letećih radara AWACS, koji bi letjeli u tom području. Time bi ukrajinski lovci imali mogućnost prvi vidjeti protivnika i djelovati, što je osnovna prednost u borbi izvan vizuelnog dosega - pojašnjava Prlenda.
Održavanje aviona
Sam avion ne rješava ništa, pa upitnim smatra koliko će ukrajinski piloti, tokom obuke od nekoliko mjeseci, uspjeti ovladati ovakvom letjelicom.
- Bitno je i pitanje održavanja aviona i preživljavanja letjelica na tlu, jer suočeni sa stalnim napadima ruskih bespilotnih letjelica i krstarećih raketa Ukrajinci neće imati slobodu djelovati bezbrižno sa svojih aerodroma. Rješenje može biti u raštrkanosti aviona po lokacijama u blizini dugih autocesta koje mogu poslužiti kao uzletne piste, ali F-16 s velikim usisnikom zraka motora pod trupom nije konstruiran za takvo nešto. Baziranje aviona na tlu susjednih NATO zemalja nosilo bi politički aspekt i negativne implikacije na pokušaj uspostavljanja mira u Evropi – dodaje Prlenda.
Najbolja opcija
Zbog toga isporuka F16 aviona nije idealna, ali je najbolja moguća opcija.
- Ukrajinci su se očitovali da bi im za protuofanzivu bilo dovoljno 48 aviona F-16, raspoređenih u četiri eskadrile koje bi djelovale svaka u svom području, ali imale i mogućnost međusobne potpore kad situacija na bojištu to bude zahtijevala. Evropske zemlje, poput Nizozemske, Danske i Norveške, koje prelaze na najmodernije lovce F-35, bile bi Ukrajini najvjerojatniji snabdjevači lovaca F16 – kaže Antonio Prlenda.
Naglašava da su za prevlast na nebu iznad Ukrajine važni i efikasni zapadni sistemi protivzračne odbrane, ali će, prema svemu sudeći, protuofanziva morati početi i prije nego što se svi uvjeti ispune.
