Predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden) saopćio je jučer da je donio odluku kako će odgovoriti na napad dronom u kojem se poginuli američki vojnici u Jordanu, dok se razmatra kažnjavanje milicija koje podržava Iran, a ne da izazove širenje rata.
On nije detaljnije govorio o svojoj odluci, koju je donio nakon konsultacija sa savjetnicima u Bijeloj kući.
Bajden je u obraćanju novinarima kazao da Sjedinjenim Državama nije potreban širi rat na Bliskom istoku, u skladu sa jučerašnjim komentarima drugih zvaničnika da SAD ne žele rat sa Iranom, prenio je Reuters.
Bajden razmatra opcije i očekuje se da će biti osvetničkih napada, ali tajming odgovora nije poznat.
Upitan da li je Iran odgovoran, Bajden je rekao: “Smatram ih odgovornim u smislu da nabavljaju oružje” onima koji su izveli napade.
Portparol Bijele kuće Džon Kirbi rekao je da bi odgovor SAD mogao biti višeslojan i uključivati više akcija umjesto samo jedne.
Pod pritiskom
Nakon smrtonosnog napada na američke trupe, Bajden je pod pritiskom da direktno udari na Iran. Republikanci optužuju demokratskog predsjednika da je dozvolio da američki vojnici postanu glineni golubovi. Oni su poručili da je Iran test Bajdenove snage uoči izbora.
Sukob bi podijelio zapadne demokratije na one, poput Britanije, koje bi podržale Vašington i one, poput Njemačke, Francuske i Italije, koje bi se mogle zalagati za diplomatiju sa Teheranom. On bi pomogao Kini da unaprijedi antidemokratske geopolitičke ambicije a Rusiji da opravda agesiju na Ukrajinu
Tri američka vojnika su ubijena, a 34 ranjena u napadu milicija koje podržava Iran na bazu SAD u Jordanu blizu granice sa Sirijom. Iran tvrdi da nije odgovoran, ali malo ko u Vašingtonu vjeruje u to s obzirom na dugu istoriju iranske podrške, obuke i naoružavanja posredničkih milicija, što je politika koju je sprovodio general Kasem Sulejmani iz Kuds snaga Iranske revolucionarne garde, dok ga SAD nisu ubile u januaru 2020.
- Teroristički napadi Hamasa bez presedana na Izrael 7. oktobra zapalili su fitilj ispod cijelog Bliskog istoka. Sada bi zastrašujuća, figurativna megabomba za koju je taj fitilj pričvršćen - direktan sukob između SAD i Irana - mogla da eksplodira, sa razornim posljedicama - ocijenio je kolumnista “Guardiana” Sajmon Tisdal.
Sa svakim novim danom ilegalnog izraelskog bombardovanja Gaze, sa svakom novom procjenom desetina hiljada palestinskih žrtava, ogromna detonacija se približava, kaže Tisdal i pita se da li se nakon napada u Jordanu došlo do tačke sa koje nema povratka.
Istjerivanje američkih trupa
Strateški cilj Irana je da istjera američke trupe iz njihovih baza u Iraku, Siriji i Zalivu i na kraju okonča prisustvo SAD u regionu kojim Teheran želi da dominira. Napad Hamasa i odgovor Izraela uz podršku SAD dali su mu priliku koja se ne propušta da unaprijedi taj cilj, piše Tisdal.
Međutim, nije jasno da li je napad u Jordanu bio namjerna eskalacija od strane Irana i njegovog lokalnog saveznika, iračke milicije Islamskog otpora i moguće je da su Teheran i/ili njegovi saveznici pogrešno procijenili i da su nehotice otišli predaleko. Tisdal kaže da je to ključno jer će odrediti obim Bajdenovog odgovora.
- Kao što je pokazalo vođenje rata u Gazi od strane ultradesničarske izraelske koalicije predvođene Benjaminom Netanjahuom, političke kalkulacije će igrati barem jednako veliku ulogu u ovoj odluci kao i vojni imperativi - smatra Tisdal.
Bajdenovi savjetnici su do sada tvrdili da Iran, uprkos ratobornoj retorici, ne želi rat sa SAD - rat za koji zna da bi ga skupo koštao, kaže Tisdal ističući da to ima smisla.
- Na neki način, Netanjahu i njegovi ekstremistički prijatelji odrađuju posao za Teheran, okrećući umjerenije arapske vlade i javno mnjenje protiv SAD, dok sramote evropske saveznike kao što je Britanija - navodi se u analizi.
Kolumnista “Guardiana” piše da je Bajden napravio pogrešnu procjenu nakon 7. oktobra time što je dao Netanjahuu odriješene ruke. Sada bi ponovo mogao pogrešno procijeniti, sa još užasnijim posljedicama, ocjenjuje Tisdal.
- Direktna američka vojna odmazda protiv Irana sama po sebi bi bila katastrofa. Ona bi pridužila sukob u Gazi, gotovo sigurno izazvala totalni napad Hezbolaha na Izrael. Mogla bi razbuktati lokalne požare u Iraku i Siriji i destabilozovati režime u Egiptu, Jordanu i Zalivu.
Podjela zapadnih demokratija
Tisdal predviđa da bi direktni sukob SAD i Irana podijelio zapadne demokratije na one, poput Britanije, koje bi podržale Vašington i one, poput Njemačke, Francuske i Italije, koje bi se mogle zalagati za diplomatiju sa Teheranom. On bi pomogao Kini da unaprijedi antidemokratske geopolitičke ambicije a Rusiji da opravda agesiju na Ukrajinu, dodaje Tisdal.
Uz to, bio bi to poklon Netanjahuu, koji odavno poziva na kaznenu vojnu akciju protiv Irana i čija se politika nakon oktobra svodi na beskrajni rat.
Glavni razlog zbog kojeg bi Bajden morao da se uzdrži je taj što napad na Iran ne bi postigao osnovne ciljeve zaštite zapadne bezbjednosti i promjene ponašanja mula već bi samo ubrzao eskalaciju sukoba.
Tisdal smatra da je bezbjednija i mudrija akcija, na kojem bi mu svijet i mnogi američki birači bili zahvalni je da se odmah pozabavi osnovnim uzrocima.
- On bi trebalo da traži prekid izraelskog bombardovanja Gaze, sprovede primirje koje bi oslobodilo izraelske taoce i da predvodi vjerodostojan, međunarodni napor da se napokon stvori dvodržavno rješenje u Palestinu - kaže Tisdal i zaključuje da nije ni u čijem interesu da megabomba na Bliskom istoku eksplodira.
