Za Brisel treba više dana da bi se obišao, onako natenane, a posebno da bi se barem malo upoznao.

Evropska metropola u kojoj su sjedišta evropskih institucija. Prati ga epitet "birokratsko hladnokrvne" prestolnice Belgije. Nije da nema istine u tome.

Ali ima i neke posebne draži.

Kad izađeš sa aerodroma, prvo što te dočeka je sjedište NATO-a. Ogromna građevina bez puno pozitivne vibracije osim šarenila zastava članica NATO-a. No, ulije sigurnost.

Oduševe i niske zgrade od cigle, sve iste visine u sličnim tonovima. Razgledaš ljude po ulici, u kojem god dijelu grada se nalaziš, i samo primjetiš različitosti. Svako u svom "fazonu", domaći i stranci. Čuješ sve jezike u skoro nekoliko stotina metara sa različitim naglascima. Ipak, preovladava francuski, koji je i oficijalni jezik Belgije.

Kad zađeš u onaj dio grada gdje su institucije EU smještene, nema neke razlike osim što je tu mnogo više onih poslovno odjevenih.

Dosta je radova, manjih ili većih, na ulicama što nikome ne smeta. Kao i kod nas, u zavisnosti koji je dio dana, saobraćajne gužve mogu biti ogromne. Tada je razumnije koristiti javni prijevoz nego taksi ili privatno vozilo. Gradski prijevoz fercera i nema čekanja.

No, kad kročiš u metro, otkriješ i drugu stranu ovog moćnog grada. Beskućnici skoro na svakoj stanici izuzev onih udarnih, centralnih. Još ako ste smješteni u "opasnijem" dijelu grada tek onda shvatite koliko je ustvari Brisel nesiguran grad, a da metro stanice otkrivaju svu nemoć onih koji nemaju krov nad glavom.

A mnogo ih je, zaista.

Policijski službenici su uvijek prisutni ili je tako bilo tokom našeg boravka jer se potrefilo da su čelnici svih 27 zemalja članica EU tada tu. I nisu baš popustljivi. I prisutnost migranata više je nego očigledna.

Ništa neobično je i vidjeti "dame noći" na ulicama, pa čak i po danu.

Da, Brisel je jako lijep grad, ali ujedno uliva nesigurnost.