Prije pet godina desničarske populističke stranke bile su na vlasti u samo nekoliko zemalja članica EU. Danas imaju udio u vlasti osam, a očekuju i uspjeh na izborima za Evropski parlament između 6. i 9. juna. 

Neke od ovih ekstremno desnih odijevnih kombinacija već su decenijama popularne. Druge su relativno pridošlice. Ono što ih spaja su stvari koje mrze: imigraciju, islam, propise o klimatskim promjenama i moć EU nad državama članicama. Većina također ne voli feminizam, prava homoseksualaca i trans osoba. Svaki prilagođava poruku svojim okolnostima.

Na vlasti od 2010.

Zapadni Evropljani vole misliti da određuju trendove na kontinentu, ali val uspjeha tvrde desnice započeo je na istoku. Stranka Fidesz Viktora Orbana osvojila je vlast u Mađarskoj još 2010. i preuzela sudove i medije.

Poljska stranka Pravo i pravda oponašala je te poteze dok je bila na vlasti od 2015. do 2023. godine. Evropska migrantska kriza 2015.-2016. bila je dar objema stranama, ali su se posvađale oko Orbanove prijateljske naklonosti Rusiji. 

Taj se rascjep proteže kroz cijelu evropsku tešku desnicu: u Poljskoj, baltičkim i nordijskim zemljama nacionalisti vide Kremlj kao neprijatelja; na Balkanu i drugdje stvari su nejasnije.

Novi faktor je snaga tvrde desnice u zapadnoj Evropi. U Francuskoj, koja ima najveću muslimansku manjinu u zapadnoj Evropi, Nacionalni skup Marine Le Pen (bivša Nacionalna fronta) bio je značajan, ali marginalan 1990-ih. Sada je glavna stranka desnice i vodi u anketama.

Prilagođavanje situaciji

Alternativa za Njemačku (AfD) svojevremeno je izgledala kao da će napraviti najveći pomak na izborima. Rasli su zbog krize u eurozoni i migrantske krize 2010-ih, prvo napadajući pakete pomoći EU za zadužene Grke, a kasnije i politiku azila koja je pustila više od milion migranata 2015.-2016. 

Jaka je na bivšem komunističkom istoku Njemačke i protivi se pomoći Ukrajini. Ankete prošlog decembra dale su AfD-u više od petine glasova. No, popularnost mu je naglo pala nakon skandala oko povezanosti s rasistima i neonacistima.

Italija od 2022. ima tvrdu desnu vladu, koju vode „Braća Italije“ Džordžije (Giorgie) Meloni. Stranka koja potječe od neofašista koji nikada nisu odbacili Musolinija, nekoć je smatrana najdesničarskom glavnom strankom u zemlji. Meloni se proslavila kritizirajući multikulturalizam i hvaleći tradicionalne rodne uloge. 

Ali pokazala se pragmatičnom na vlasti, podupirući Ukrajinu protiv Rusije i radeći unutar sistema EU-a na izradi strožih zajedničkih politika o migracijama. 

"Braća“ prolaze daleko bolje od druge velike talijanske stranke s tvrdom desnicom, Lige koja je više naklonjena Rusiji.

Poput Meloni, mnogi čelnici tvrde desnice ublažavaju svoje poruke kako bi osvojili vlast. Većina je pozivala na izlazak iz EU; sada gotovo niko.

Vilders u vlasti

Gert Vilders (Geert Wilders), antimuslimanski populist, osvojio je prvo mjesto na nizozemskim općim izborima prošlog novembra nakon pomirljive kampanje zbog koje su ga mediji prozvali "Geert Milders". 

U maju je njegova stranka postigla koalicijski sporazum za formiranje vlasti pun ustupaka centristima.