Šanti Devi prvi je konkretan i provjeriljiv dokaz reinkarnacije”, zapisao je Dr. K. S. Ravat, čovjek koji je s njom uradio posljednji intervju, samo četiri dana prije nego što je umrla.

Šanti Devi rođena je 1926. godine u Delhiju, glavnom gradu Indije. Sve do četvrte godine nije rekla ni riječ, a kada je progovorila, počela je pričati o svom "suprugu" i "djeci". Svojim je roditeljima uporno obašnjavala kako "njen suprug" živi u Mathuri, gdje ima krojački salon, a s njim i sin kog su dobili u braku.

Roditelji su Šantine priče pripisivali bujnoj mašti. Ali, one su postajale sve detaljnije, vjernije i često uključivale činjenice koje dijete njene dobi jednostavno ne bi trebalo i moglo znati.

Sjećala se do detalja svoje smrti

Svog je supruga opisivala kao poštenog čovjeka koji je nosio naočare za čitanje i imao bradavicu na lijevom obrazu. Kada je navršila šest godina, zabrinuti su je roditelji odveli porodičnom doktoru. Pred njim je opisala kako je u prošlom životu umrla nekoliko dana nakon problematičnog carskog reza i opisala mu neke detalje operacije. S obzirom da doktor nije imao racionalno objašnjenje za stvari koje je izgovarala Šanti, misterija je za njene roditelje postajala sve veća.

Kroz sljedećih nekoliko godina Šanti je nagovarala svoje roditelje da je povedu u Mathuru, ali nikom nije željela da otkrije ime navodnog supruga. Naime, u Indiji postoji običaj da žene ne izgovaraju ime svog partnera pred drugima.

No, ime je iz nje ipak "izvukao" profesor Babu Bishanchand koji joj je rekao kako će je odvesti u Mathuru ako mu kaže ime supruga.

"Ime mu je Pandit Kedarnath Chaube", šapnula mu je u uho.

Kako je izgledao susret s Panditom?

Profesor je na to ime poslao pismo, a u odgovoru je stajalo kako je on zaista čovjek o kojem sve vrijeme priča djevojčica, ali kako zbog obaveza ne može stići u Delhi. Umjesto njega je došao njegov rođak Pandit Kanjimal.

Kanjimal je pak bio toliko impresioniran da je nagovorio Kedarnatha Chaubea da što prije dođe u Delhi. To se i dogodilo 12. novembra 1935. godine. Stigao je sa sinom i sa suprugom.

Šanti su ga predstavili kao brata "njenog supruga", ali ona se nije dala zbuniti.

"Pa zar vam nisam rekla da ima veliku bradavicu na licu," rekla je majci, te se rasplakala kada je ugledala vlastitog sina koji je sada bio stariji od nje.

Nakon večere, Šanti se uozbiljila i prstom pokazala na njegovu suprugu.

"Zašto si je oženio? Nismo li se dogovorili da se nakon moje smrti više nećeš ženiti," upitala ga je.

Kedarnath je ušutio i oborio pogled. To je zaista bilo posljednje obećanje koje je dao svojoj supruzi. Kedarnath se s porodicom vratio u Delhi uvjeren da je mala Šanti u prošlom životu zaista bila njegova bivša supruga. Ona je, rekao je kasnije istraživačima, znala intimne stvari koje nije mogao znati niko osim njegove preminule supruge.

Cijeli slučaj istražio i Gandi

Vijesti o reinkarnaciji djevojčice proširile su se po cijeloj Indiji, a na kraju su ušle i u uho samog Gandija. On ju je pozvao i Šanti je u njegovom hramu ostala nekoliko dana. Bilo je to dovoljno da i Gandi shvati da tu ‘ima nečega’.

On je stoga oformio vijeće od 15 ljudi kako bi naučnim metodama utvrdili je li Šanti zaista reinkarnacija žene iz Mathure. Među njima su bili članovi medija i parlamenta. Oni su zajedno s djevojčicom 24. decembra 1935. vozom otišli u Mathuru.

Kako se voz približavao gradu, Šanti je bila sve bolje raspoložena. Ubrzo po dolasku, Šanti i njena pratnja naišli su na starijeg gospodina. Dlevojčica ga je odmah prepoznala i sramežljivo im rekla da je to stariji brat "njenog supruga".

U svom izvještaju vijeće je navelo da je Šanti sama navodila vozača kroz grad te bez ikakvih problema prepoznavala brojne znamenitosti Mathure. Kada je ušla u kuću u kojoj je, kako je tvrdila, živjela u prošlom životu, s lakoćom je našla svoju spavaću sobu. Svoje brojne predmete opisivala je riječima i nazivima koji se koriste isključivo u Mathuri i okolini tog grada.

Kasnije istoga dana posjetila je i drugu kuću u kojoj je nekoliko godina živjela sa suprugom Kedarnathom Chaubeyom. Zbunila se kada u vrtu nije pronašla bunar i sakriveni ćup s ušteđevinom. U tom je trenutku Kedarnath otkrio da je bunar još uvijek tu, samo je prekriven kamenom, a novac je sam iskopao nakon smrti jednog od svoje braće.

Posjetila je i kuću u kojoj je rođena. Prvo je ujnu prepoznala kao majku, no kad je sjela u njeno krilo, ispravila se. Njene su sestre, majka i otac zaplakali nakon samo nekoliko razmijenjenih rečenica s djevojčicom.

Objava izvještaja vijeća koje je pratilo djevojčicu Šanti Devi izazvalo je pažnju širom svijeta, posebno u hinduističkoj Indiji u kojoj većina ljudi vjeruje u reinkarnaciju. Njen je slučaj na zapadu sasvim opravdano izazvao mnogo sumnji i kritika.

Vijeće je oformljeno u Indiji u kojoj nije bilo pravih naučnika teško da je moglo biti objektivno. Ipak, jedan od njihovih zaključaka bio je da su ljudi ‘blagosloveni’ time što se ne sejćaju prošlih života. Naime, Šanti je još godinama bila ‘rastrgnuta’ između ljudi iz sadašnjeg i prošlog života i osjećanja koje je imala prema svima njima.

Kroz narednih nekoliko godina Šanti su nastavili da posjećuju brojni znatiželjnici, ali i naučnici, stotine njih.

Jedan od najžešćih kritičara ovog slučaja i reinkarnacije uopšte, Šveđanin Sture Lönnerstrand, odlučio je otputovati u Indiju i jednom zauvijek stati na kraj ‘ludosti’ oko Šanti Devi. Nakon što je proveo detaljnu istragu zaključio je da je slučaj Šanti ‘jedini dokazani slučaj reinkarnacije dosad’. S njom je ostao u kontaktu sve do njene smrti 1987. godine.

Dr. Ian Stevenson, kanadski naučnik koji se smatra za utemeljivača istraživanja reinkarnacije naučnim metodama o slučaju reinkarnirane djevojčice, napisao je:

“Intervjuisao sam Šanti Devi, njenog oca te mnogo drugih svjedoka uključujući i Kedarnatha, čovjeka za kojeg tvrdi da joj je bio suprug u prošlom životu. Moje istraživanje indicira da barem 24 njena sjećanja imaju uporište u stvarnim događajima i provjerenim činjenicama"