Također, nedavno smo razgovarali s predsjednikom Trampom (Trump) i njegovim timom o nuklearnoj energiji i najvećoj nuklearnoj elektrani u Evropi, elektrani Zaporožje, koja je trenutno pod ruskom okupacijom. I kako je Rusija reagovala? Slanjem drona na Černobilov sarkofag, podižući radioaktivnu prašinu i otpad. Ovo nije samo ludilo – ovo je poruka Rusije.
Zemlja koja pokreće ovakve napade ne želi mir. Oni se ne pripremaju za dijalog. Skoro svaki dan, Rusija lansira do sto – ili čak više – dronova Shahed prema nama. Svaki dan suočavamo se sa redovnim napadima balističkim raketama i stalnim porastom vazdušnih napada bombama. Ali to nije sve – navodi Zelenski u svom obraćanju.
Putin jasno vidi Bjelorusiju kao još jednu rusku provinciju
- Ove godine, Moskva planira da stvori 15 novih vojnih divizija – sa ukupno 150.000 vojnika. To je više od cijele nacionalne vojske većine evropskih zemalja. Rusija otvara nove centre za vojnu regrutaciju svake sedmice. A Putin to može priuštiti – cijene nafte su još dovoljno visoke da zanemari ekonomske posljedice.
I imamo jasnu obavještajnu informaciju: ove godine, Rusija planira da pošalje trupe u Bjelorusiju pod izgovorom vojnih vježbi. Ali upravo ovako su postavili svoje trupe prije pune invazije na Ukrajinu prije tri godine. Da li je ova ruska sila u Bjelorusiji namijenjena za napad na Ukrajinu? Možda. Možda i nije. A možda – ona je namijenjena vama.
Podsjećam vas: Bjelorusija dijeli granice sa tri zemlje NATO-a. Ona je de facto postala uporište za ruske vojne operacije. Prema Putinu i Lukašenku, Bjelorusija sada hostuje zabranjeno naoružanje, rakete srednjeg dometa, pa čak i nuklearne bojeve glave. Putin jasno vidi Bjelorusiju kao još jednu rusku provinciju.
Moramo biti realni. Ako neko postavlja vojnu lansirnu platformu, moramo se pitati: Šta da radimo u vezi s tim? I, što je još važnije—šta možemo da uradimo prije sljedećeg napada? Sljedeće invazije?
Zapamtite: već su postojale provokacije na poljskim i litvanskim granicama sa Bjelorusijom. Vidjeli smo migrantske krize koje je postavila ruska obavještajna služba kako bi izazvala haos u Evropi. Ali šta ako sljedeći put to ne budu migranti? Šta ako to budu ruske trupe? Ili trupe Sjeverne Koreje?
Nemojte se zavaravati—Sjevernokorejci nijesu slabi. Oni uče kako da se bore. Uče moderni rat.
A šta je s vašim vojskama? Jesu li spremne? Ako Rusija pokrene operaciju pod lažnom zastavom ili pošalje trupe bez oznaka iz Bjelorusije—kao što su uradili u Krimu 2014. godine—koliko brzo će saveznici reagovati? Hoće li uopšte reagovati – ističe Zelenski.
Ne možemo isključiti mogućnost da Amerika kaže "ne" Evropi
Jučer, ovdje u Minhenu, potpredsjednik SAD-a jasno je rekao: decenijski odnos između Evrope i Amerike se mijenja. Od sada, stvari će biti drugačije. Evropa mora da se prilagodi. Dame i gospodo, vjerujem u Evropu. I siguran sam da i vi vjerujete u nju. Pozivam vas da djelujete—zarad vlastite budućnosti.
Sada ukrajinska vojska, uz podršku globalne pomoći (hvala vam mnogo), zaustavlja prijetnju. Ali ako ne budemo mi, ko će ih zaustaviti? Budimo iskreni – ne možemo isključiti mogućnost da Amerika kaže "ne" Evropi po pitanjima koja prijete mnogima. Mnogi lideri su govorili o potrebi da Evropa ima svoju vojsku – vojsku Evrope. I iskreno vjerujem da je došao trenutak za to.
Jedinstvene snage Evrope moraju biti stvorene. Ovo nije teže nego stati čvrsto protiv ruskih napada, kao što smo već učinili. Ali ovo nije samo pitanje povećanja vojnih izdataka u odnosu na BDP. Da, novac je potreban, ali samo novac neće zaustaviti napad neprijatelja. Ljudi i naoružanje ne dolaze besplatno.
Međutim, opet, nije samo pitanje budžeta. Riječ je o tome da ljudi shvate potrebu da brane svoje domove. Bez ukrajinske vojske, evropske vojske neće biti dovoljne da zaustave Rusiju. To je današnja stvarnost. Samo naša vojska u Evropi ima stvarno, na terenu, borbeno iskustvo. Ali naša vojska sama nije dovoljna. Potrebno nam je ono što vi možete da pružite: oružje, obuku, sankcije, finansiranje, politički pritisak i jedinstvo.
Tri godine totalnog rata već su pokazale da imamo osnovu za ujedinjene evropske vojne snage. I sada, dok vodimo ovaj rat i postavljamo temelje za mir i sigurnost, moramo izgraditi oružane snage Evrope. Budućnost Evrope mora zavisiti samo od Evropljana, i odluke o Evropi moraju se donositi u Evropi.
Razgovaramo sa evropskim liderima i Sjedinjenim Američkim Državama o vojnim mogućnostima koje mogu osigurati mir – ne samo u Ukrajini, već i širom Evrope. Zbog toga razvijamo zajedničku proizvodnju oružja, posebno dronova. Na primjer, danski model zajedničkih ulaganja u proizvodnju oružja u našoj zemlji već dobro funkcioniše i bio je veoma uspješan. Samo prošle godine, zahvaljujući naporima Ukrajine i Poljske, proizveli smo više od 1,5 miliona dronova različitih vrsta.
Ukrajina je svjetski lider u ratovanju dronovima – ovo je naš uspjeh
Ukrajina je sada svjetski lider u ratovanju dronovima. Ovo je naš uspjeh, ali je i vaš uspjeh. Otkako smo izgradili odbranu u Ukrajini, to je također ojačalo vašu sigurnost. Isto bi trebalo da važi za artiljeriju, tehnologije protivvazdušne odbrane i oklopna vozila. Sve što je potrebno za zaštitu života u modernom ratovanju trebalo bi da se proizvodi u Evropi, u potpunosti. Evropa ima ono što je potrebno. Evropa samo treba da se ujedini i počne djelovati na način da niko ne može reći "ne" Evropi ili prijetiti joj kao nasilnik.
Ovo nije samo pitanje skladištenja naoružanja. Riječ je o poslovima, tehnološkom liderstvu i ekonomskoj transformaciji za Evropu. Prošle jeseni, u svom planu za pobjedu, predložio sam da se dio američke vojne prisutnosti u Evropi zamijeni ukrajinskim snagama, ukoliko Ukrajina bude u NATO-u, naravno, i ukoliko se Amerikanci sami odluče na taj korak. Smanjenje američke prisutnosti nije dobro i veoma je opasno.
Ali svi mi, u Evropi, moramo biti spremni. Počeo sam da razgovaram o ovome čak i prije američkih izbora, jer sam mogao da vidim kamo američka politika ide. Ali Amerika mora vidjeti kamo Evropa ide, a ovaj pravac evropske politike ne bi trebalo da bude samo obećavajući – on bi trebalo da natjera Ameriku da stane uz jaku Evropu. Ovo je apsolutno moguće, siguran sam u to, i moramo oblikovati taj kurs. Evropa mora odlučiti svoju vlastitu budućnost.
Nema odluka o Ukrajini bez Ukrajine – nema odluka o Evropi bez Evrope
Potrebno nam je povjerenje u naše pokrete, kako drugi ne bi imali izbora nego da poštuju moć Evrope. Bez evropske vojske, to je nemoguće. Još jednom, Evropa treba vlastite oružane snage, i znam da moj dobri prijatelj, Mark Rute, sada sluša. Mark, prijatelju, ovo nije pitanje zamjene saveza. Ovo je pitanje da doprinos Evrope našem partnerstvu bude jednak američkom. Potreban nam je isti pristup kada je riječ o diplomaciji, zajedničkom radu za mir.
Ukrajina nikada neće prihvatiti dogovore koji su napravljeni iza naših leđa, bez našeg učešća. I isto pravilo treba da se primijeni na cijelu Evropu: nema odluka o Ukrajini bez Ukrajine, nema odluka o Evropi bez Evrope. Evropa mora imati mjesto za stolom kada se donose odluke o Evropi. Sve drugo je greška. Ako budemo isključeni iz pregovora o vlastitoj budućnosti, svi ćemo izgubiti.
Pogledajte šta Putin pokušava sada da uradi. Ovo je njegova igra. Putin želi razgovore jedan na jedan sa Amerikom, baš kao i prije rata kada su se sastajali u Švajcarskoj i pokušavali podijeliti svijet. Sljedeće, Putin će pokušati da natjera predsjednika SAD-a da stane na Crvenom trgu 9. maja ove godine – ne kao poštovan lider, već kao rekvizit u njegovoj vlastitoj predstavi. To nam nije potrebno. Nama je potreban pravi uspjeh. Nama je potreban pravi mir.
Neki u Evropi možda ne razumiju u potpunosti šta se dešava u Vašingtonu upravo sada, ali hajde da se fokusiramo na to da razumijemo sami sebe upravo ovdje, u Evropi. Moramo staviti Evropu na prvo mjesto. Da li Amerika treba Evropu kao tržište? Da, ali kao saveznika? Ne znam. Da bi odgovor bio "da", Evropa treba jedan glas, a ne desetak različitih. Čak i oni koji redovno idu u Mar-a-Lago treba da budu dio jake Evrope, jer predsjednik Tramp ne voli slabe prijatelje – on poštuje snagu. Dalje, neki u Evropi mogu biti frustrirani Briselom, ali da budemo jasni: ako ne Brisel, onda Moskva. Vaša je odluka.
Bez politike. To je istorija. Moskva će podijeliti Evropu ako mi, kao Evropljani, ne budemo vjerovali jedni drugima. Prije nekoliko dana, predsjednik Tramp mi je ispričao o svom razgovoru sa Putinom. Nijednom nije spomenuo da Amerika treba Evropu za stolom. To puno govori. Prošli su dani kada je Amerika podržavala Evropu samo zato što je to uvijek radila. Ali predsjednik Tramp je jednom rekao da ono što je važno nije porodica u koju si rođen, već porodica koju gradiš. Moramo izgraditi najbliži mogući odnos sa Amerikom, i da, novi odnos, ali kao Evropljani, ne samo kao odvojene nacije.
Zaštita međunarodnog prava je misija Evrope
Zato nam je potrebna ujedinjena spoljna politika, koordinisana diplomacija i spoljna politika zajedničke Evrope. Neka kraj ovog rata bude naš uspjeh u vođstvu u ovoj novoj stvarnosti. Već radimo na tome da 24. februara, na drugu godišnjicu potpune ruske invazije, okupimo sve evropske lidere, sve ključne partnere koji brane našu sigurnost, od Španije do Finske, od Britanije do Poljske, od Vašingtona do Tokija. Ovaj sastanak mora donijeti jasnu viziju naših narednih koraka u vezi sa mirom, sigurnošću, garancijama i budućnošću naše zajedničke politike.
Ne vjerujem u sigurnosne garancije bez Amerike. Da, to će biti slabo. Ali Amerika neće ponuditi garancije dok god garancije Evrope same nijesu jake. Takođe, neću ukloniti članstvo Ukrajine u NATO-u sa stola. Ali trenutno, najuticajniji član NATO-a čini se da je Putin, jer njegovi saveznici imaju moć da blokiraju odluke.
To je uprkos činjenici da je ukrajinska vojska ta koja je zaustavila Rusiju, nijesu to bile zemlje NATO-a, nijesu to bili vojnici NATO-a, već samo naš narod i naša vojska. Nema stranih vojski koje se bore na strani Ukrajine u ovom ratu. Putin je izgubio skoro 250.000 vojnika, a više od 610.000 je povrijeđeno. Samo u bici za Harkov, naše trupe su eliminisale skoro 20.000 ruskih vojnika. Potpuno smo uništili sjevernokorejske jedinice koje je Putin poslao jer njegove sopstvene snage nijesu bile dovoljne da zadrže našu kontraofanzivu.
Već više od šest mjeseci Ukrajina drži uporište unutar ruske teritorije, iako je Rusija ta koja je željela da stvori "sigurnu zonu" unutar naše zemlje. Ponosan sam na Ukrajinu. Ponosan sam na naš narod. Molim vas, svakog od vas, da iskreno odgovorite na ovo pitanje: da dođe do vas, da li bi vaša vojska mogla da se bori na isti način? Ne želim da iko ikada mora to da sazna. Bože sačuvaj. Zato govorimo o sigurnosnim garancijama, i zato vjerujemo da je osnov bilo kojih sigurnosnih garancija za Ukrajinu članstvo u NATO-u ili, ako to nije moguće, onda uslovi koji nam omogućavaju da izgradimo drugi NATO upravo ovdje u Ukrajini.
U nekom trenutku, postojiće granica između rata i mira. Gdje ta granica bude povučena i koliko jaka bude, biće na nama. Moj prijedlog je da istočna granica Ukrajine, istočne granice baltičkih zemalja i istočna granica Finske predstavljaju najjaču sigurnosnu liniju za cijelu Evropu, jer je to linija međunarodnog prava. A da li se još sjećamo šta je međunarodno pravo? Iskreno, međunarodno pravo već zvuči pomalo zastarelo, ali vjerujem da je misija Evrope da obezbijedi da međunarodno pravo još uvijek bude važno.
Mir se ne postiže papirima, već uz snažan pritisak na Rusiju
Na kraju, još jedna tačka: šta sigurnosne garancije može ponuditi Putin? Pre rata, mnogi su sumnjali da li Ukrajina može da izdrži ruski pritisak, ali na kraju, Putin je bio taj koji je suočen sa oružanom pobunom iznutra. On je bio taj koji je morao da brani svoju vlastitu prestonicu od svojih vlastitih vođa. To samo pokazuje njegovu slabost. Dakle, šta će biti sa milionom ruskih vojnika koji trenutno ratuju u Ukrajini? Gdje će otići ako ne u Ukrajinu?
Zato ne možemo samo pristati na primirje bez stvarnih sigurnosnih garancija, bez pritiska na Rusiju i bez sistema koji će držati Rusiju pod kontrolom. Rusija mora povući trupe iz Sirije, Afrike, Kavkaza, pa čak i iz nekih dijelova Arktika. Trenutno, Putin se suočava sa nedostatkom borbenih snaga. Ako ovaj rat završi njegovim putem, imaće viška borbeno testiranih vojnika koji ne znaju ništa osim ubijanja i pljačkanja. To je još jedan razlog zašto ovaj rat ne može biti odlučen od strane samo nekoliko lidera. Ne od strane Trampa, ne od strane Putina, ne od strane mene i Putina, i ne od strane bilo koga ovdje u Minhenu koji sjedi sa Putinom sam. Moramo zajedno primijeniti pritisak da bismo stvorili pravi mir.
Putin ne može ponuditi stvarne sigurnosne garancije, ne samo zato što je lažov, već zato što Rusija, u svom trenutnom stanju, treba rat da bi zadržala moć zajedno. Svijet mora biti zaštićen od toga. Zato nam sada više nego ikada trebaju oružane snage Evrope – zajednička evropska spoljnja politika, nivo evropske saradnje koji Vašington mora ozbiljno shvatiti. Boriti se za međunarodno pravo i mir, uz zadržavanje celokupnog pritiska na Rusiju. Jer taj pritisak je ono što garantuje mir, a ne Putinovi ratovi, ne samo neki papiri. Putin laže; on je predvidljiv, i on je slab. Moramo to iskoristiti sada, ne kasnije.
Moramo djelovati kao Evropa, ne kao gomila odvojenih nacija. Neki kažu da Nova godina ne počinje 1. januara, već sa Minhenskom sigurnosnom konferencijom. Ova Nova godina počinje sada, i neka to bude godina Evrope – ujedinjene, jake, sigurne i u miru. Mir za Ukrajinu, mir za Evropu, mir za cijeli svijet, mir za sve vaše porodice. Hvala vam puno. Oduvijek je trebalo.Moramo delovati kao Evropa, ne kao gomila odvojenih nacija. Neki kažu da Nova godina ne počinje 1. januara, već sa Minhenskom sigurnosnom konferencijom. Ova Nova godina počinje sada, i neka to bude godina Evrope – ujedinjene, jake, sigurne i u miru. Mir za Ukrajinu, mir za Evropu, mir za ceo svet, mir za sve vaše porodice. Hvala vam puno.
Zelenski je zaključio obraćanje riječima "Slava Ukrajini!", a nakon gromoglasnog aplauza počeo je učešće na panelu čija moderatorka je Kristijana Amanpur (Christiane Amanpour).
Značajni razgovori
Najvažniji svjetski izazovi danas su u fokusu dok se ugledni svjetski lideri, donosioci politika i eksperti okupljaju na cjelodnevnim diskusijama. Od geopolitike i sigurnosti do ekonomske stabilnosti i socijalne pravde, današnja konferencija donijet će uvide i značajne razgovore o promjenjivom globalnom pejzažu.
Agenda
Dan počinje uvidom u globalna dešavanja kroz razgovor sa Olafom Šolcom, saveznim kancelarom Njemačke, koji vodi Zeni Minton Bedouz, glavna urednica The Economista. Diskusija obuhvata ulogu Njemačke u međunarodnim odnosima, njene ekonomske politike i uticaj u evropskim i svjetskim okvirima.
Nakon toga, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski će govoriti o otporu svoje zemlje i diplomatskim naporima u sesiji „Prkos i diplomatija: Perspektive budućnosti Ukrajine“. Moderator će biti Kristijana Amanpur sa CNN-a, a sesija će pružiti dubinski uvid u geopolitičku situaciju Ukrajine i njenu budućnost.
Evropska sigurnost bit će u fokusu naredne diskusije, gdje će Antonio Kosta, predsjednik Evropskog vijeća, zajedno sa drugim liderima, raspravljati o evropskoj posvećenosti odbrani Ukrajine i strateškim savezima. Ovu sesiju moderira Kataržina Pisarška, osnivačica i predsjednica Varšavskog sigurnosnog foruma, s ciljem pružanja uvida u budućnost evropskih odbrambenih politika.
Kasnije tokom dana, u sesiji „Plati ili strahuj?“ biće analizirana evolucija NATO-a u transatlantskoj sigurnosti. Učestvovaće generalni sekretar NATO-a Mark Rute (Rutte), američki senatori Lindzi Grejem i Džin Šahin, dok će diskusiju moderirati Volfgang Išinger. Razgovor će se fokusirati na finansiranje, obaveze i sigurnosna partnerstva između NATO-a i njegovih saveznika.
Konferencija će se zatim osvrnuti na pomorske tenzije u Indo-Pacifiku, sa panelom ministara odbrane i spoljnjih poslova, uključujući Enrikea Manala, ministra spoljnih poslova Filipina, i Ng Eng Hena, ministra odbrane Singapura. Diskusiju će moderirati Lin Kuok iz Instituta Brukings, analizirajući sigurnosne prijetnje i diplomatske strategije u regionu.
Geopolitička uloga Evrope biće analizirana u sesiji „Europola? Nova geopolitička uloga Starog kontinenta“, gdje će učestvovati ministri spoljnih poslova Njemačke, Poljske, Francuske i Velike Britanije, uključujući Analenu Berbok (Annalena Berbock) i Dejvida Lamija (David). Ovu debatu moderira Silvija Amaro sa CNBC-a, a fokus će biti na evropskim diplomatskim ambicijama u promjenljivom globalnom kontekstu.
Ekonomska pitanja takođe će biti u središtu pažnje, dok će njemački vicekancelar Robert Habek, zajedno sa trgovinskim liderima iz Kanade i EU, diskutovati o globalnim trgovinskim konfliktima u sesiji „Trgovinski rat i mir: Očuvanje ekonomskih veza u eri rastućeg protekcionizma“. Uz učešće Džona M. Hantsmana, potpredsjednika kompanije Mastercard, diskusiju će moderirati Nger Vuds, a akcenat će biti na mjerama za očuvanje ekonomske stabilnosti.
Pripremljenost za odbranu biće tema sesije „Spremni, ne uplašeni: Društveni pristup odbrani“, gdje će vojni lideri, uključujući Karstena Brojera, načelnika Generalštaba Njemačke, i Čarlsa Kju Brauna, predsjedavajućeg Združenog generalštaba SAD, analizirati strategije nacionalne sigurnosti i ulogu civilne saradnje u odbrambenim politikama.
Osim ovih ključnih diskusija, konferencija će uključiti i specijalne sesije i otvorene forume o globalnim trendovima demokratije, rodnoj ravnopravnosti, nesigurnosti u snabdijevanju hranom i regionalnim sukobima. Među govornicima će biti i Zin Mar Aung, ministarka spoljnih poslova Mjanmara, američki senator Kristofer Kuns i predsjednica Kosova Vjosa Osmani.
Večernji program uključuje prestižnu ceremoniju dodjele nagrade Evald fon Klajst, nakon čega će uslijediti sesija „Noćna analiza“ o modernim obavještajnim operacijama. Obavještajni eksperti iz Južne Afrike, Turske i Estonije podijeliće svoja saznanja u diskusiji koju moderira Debora Hejns sa Sky Newsa.