Povodom rata u Ukrajini komentar na mreži X napisao je američki potpredsjednik Džej Di Vens (J. D. Vance).

- Tri godine, predsjednik Tramp i ja iznosili smo dva jednostavna argumenta: prvo, rat ne bi ni počeo da je predsjednik Tramp bio na funkciji; drugo, ni Evropa, ni Bajdenova administracija, ni Ukrajinci nisu imali nikakav put do pobjede. To je bilo tačno prije tri godine, bilo je tačno prije dvije godine, bilo je tačno prošle godine, i tačno je danas.

Zabrinutost ljudi

A tri godine, zabrinutost ljudi koji su očigledno bili u pravu ignorisana je. Koji je zapravo Niallov plan za Ukrajinu? Još jedan paket pomoći? Je li svjestan stvarnosti na terenu, brojčane prednosti Rusa, iscrpljenih zaliha Europljana ili njihove još iscrpljenije industrijske baze?

Umjesto toga, citira knjigu o Georgeu HW Bushu iz drugog historijskog perioda i drugog sukoba. To je još jedna valuta ovih ljudi: oslanjanje na nebitnu historiju.

Predsjednik Tramp se bavi stvarnošću, što znači baviti se činjenicama. A evo nekih činjenica:

Prvo, dok su sigurnosni interesi naših zapadnoeuropskih saveznika značajno koristili od velikodušnosti Sjedinjenih Država, oni provode unutrašnje politike (o migraciji i cenzuri) koje vrijeđaju osjećaje većine Amerikanaca i odbrambene politike koje podrazumijevaju nastavak pretjerane ovisnosti o SAD-u.

Ogromna brojčana prednost

Drugo, Rusi imaju ogromnu brojčanu prednost u ljudstvu i oružju u Ukrajini, i ta će prednost ostati bez obzira na daljnje pakete zapadne pomoći. Pomoć trenutno pristiže.

Treće, Sjedinjene Države i dalje imaju značajnu polugu utjecaja nad obje strane u sukobu.

Četvrto, okončanje sukoba zahtijeva razgovor s ljudima koji su ga započeli i koji ga održavaju.

Peto, sukob je stavio – i nastavlja stavljati – pritisak na američke instrumente moći, od vojnih zaliha do sankcija (i još mnogo toga). Vjerujemo da je nastavak sukoba loš za Rusiju, loš za Ukrajinu i loš za Europu. Ali najvažnije, loš je za Sjedinjene Države.

S obzirom na gore navedene činjenice, moramo težiti miru, i to moramo činiti odmah. Predsjednik Tramp je na tome gradio kampanju, pobijedio je s tim stavom, i on je u pravu. Lijeno je i ahistorijsko svako priznavanje američkog interesa u skladu s realnostima sukoba nazivati "politikom popuštanja".

Taj interes – a ne moraliziranje ili historijska nepismenost – vodit će politiku predsjednika Trampa u sedmicama koje dolaze.

I hvala Bogu na tome.