Očekuje se da će administracija Donalda Trampa u narednim danima iskoristiti široke ratne ovlasti kako bi ubrzala njegovo obećanje o masovnoj deportaciji, navodi CNN pozivajući se na četiri izvora upoznata s planovima. 

Malo poznati Zakon o stranim neprijateljima iz 1798. godine daje predsjedniku velike ovlasti za ciljanje i protjerivanje imigranata bez dokumenata, iako pravni stručnjaci upozoravaju da bi se suočio s ozbiljnim sudskim preprekama.

Glavna meta

CNN je ranije izvijestio da se o ovim ovlastima intenzivno raspravljalo u više agencija dok su se zvaničnici pripremali za primjenu zakona. Glavna meta ostaje Tren de Aragua (TDA), venecuelanska kriminalna organizacija koja djeluje u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama.

Tramp je naredio svojoj administraciji da proglasi TDA stranom terorističkom organizacijom i iskoristi tu odluku za uklanjanje identificiranih pojedinaca.

Najava, koja bi mogla uslijediti već u petak, još nije konačno definirana jer zvaničnici usavršavaju detalje. Taj potez bi vjerovatno omogućio brže protjerivanje određenih imigranata.

Korišten tri puta

Zakon o stranim neprijateljima iz 1798. poslužio je kao pravna osnova za pritvaranje imigranata iz Japana, Italije, Njemačke i drugih zemalja s kojima su SAD bile u ratu tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, prema Brennan Centru za pravdu.

Ovaj zakon korišten je tri puta, uvijek u vrijeme velikih sukoba: tokom rata 1812., Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata.

U Prvom i Drugom svjetskom ratu, zakon je bio ključni alat za pritvaranje, protjerivanje i ograničavanje njemačkih, austrougarskih, japanskih i talijanskih doseljenika, isključivo na osnovu njihovog porijekla. Najpoznatiji je po ulozi u japanskoj internaciji, sramotnom poglavlju američke historije zbog kojeg su se izvinili Kongres, predsjednici i sudovi.

Brennan Center smatra zakon diskriminirajućim iz više razloga i predviđa da će Trampovo pozivanje na njega izazvati pravne izazove.

Peti amandman štiti građane SAD-a i imigrante od diskriminacije i povreda prava koje provodi federalna vlada. Sudovi obično poništavaju politike koje diskriminiraju na osnovu klasifikacije, poput rase ili porijekla, te politike koje narušavaju osnovna prava.

Zakon o stranim neprijateljima

Zakon o stranim neprijateljima diskriminira imigrante na osnovu njihove zemlje državljanstva, a u širem smislu, na osnovu porijekla. Opseg te diskriminacije očit je iz samog teksta zakona i njegove historije.

Prema svom tekstu, Zakon o stranim neprijateljima ne obuhvata samo državljane strane zaraćene strane, već i "domorodce" – pojedince rođene u neprijateljskoj državi koji su se odrekli svog državljanstva i više ne duguju odanost toj zemlji.

Primjena zakona na "starosjedioce" naglašava njegov fokus na nasljeđe rođenja i povezivanje porijekla s nelojalnošću u ratu. Decenijama nakon Drugog svjetskog rata, Kongres i izvršna vlast izvinili su se zbog interniranja Japanaca, Nijemaca i Talijana, priznajući da su imigranti bili meta, regulisani i zatvarani prema Zakonu o stranim neprijateljima na osnovu svog porijekla.

Zakon o stranim neprijateljima također je u suprotnosti s pravom na slobodu od neograničenog građanskog pritvora, što je Vrhovni sud priznao u svom mišljenju u slučaju Zadvydas protiv Davisa iz 2001. godine.

Pritvaranja tokom rata po svojoj prirodi su neograničena, jer države na početku sukoba ne pregovaraju o trajanju neprijateljstava. Tokom Drugog svjetskog rata, neki imigranti bili su internirani više od 10 godina, iako su bili civili i nisu bili optuženi za bilo kakve nezakonite aktivnosti.