Između redova najava dugo iščekivanog telefonskog razgovora ruskog predsjednika Vladimira Putina i njegovog američkog kolege Donalda Trampa (Trump), dalo se naslutiti kako će se pozamašan dio dvosatne rasprave o "miru u svijetu" posvetiti pitanju "ukrajinskih elektrana". 

Ključna tačka pregovora

Niko se na njih nije referirao "imenom i prezimenom", ali je i šturim poznavateljima ratnih (ne)prilika na istočnom ratištu bilo kristalno jasno da se dotična sintagma odnosi na onu nuklearnu, Zaporožje - najveću u Evropi i jednu od najvećih na svijetu, koja je još od rane faze rata, od marta 2022., pod kontrolom ruskih snaga, piše "Jutarnji list".

Riječ je o "nuklearki" čijih je šest reaktora ukupnog kapaciteta 5,7 GW prije početka rata strujom opskrbljivalo četvrtinu svih ukrajinskih potreba. Međutim, kako se ratište počelo približavati gradu Enerhodaru, dok su sve učestaliji vojni obračuni sve češće dovodili do prekida struje, cijeli je svijet (opravdano) strahovao od nove nuklearne katastrofe.

Iz predostrožnosti, i pritiska međunarodne zajednice, svih šest reaktora Zaporožja bilo je ugašeno. No, iako oni više ne proizvode električnu energiju, i dalje trebaju napajanje kako bi servisirali ključne sigurnosne sisteme i mehanizme hlađenja kojim se sprečava topljenje jezgre.

S obzirom na to da je ukrajinska državna kompanija Energoatom, u čijem je vlasništvu bila spomenuta nuklearna elektrana prije rata, izgubila kontrolu nad postrojenjem, svoje je usluge servisiranja hladnog pogona "do nekih boljih prilika" ponudila američka energetska kompanija Westinhouse.

Međutim, kako je, i zašto, postrojenje u Zaporožju dospjelo toliko visoko na listi prioriteta?

U blizini rijetkih minerala i ruda

Osim što se spomenuta nuklearna elektrana nalazi u istoimenoj regiji na jugoistoku Ukrajine, koju Rusija tvrdi da je anektirala iako tehnički kontrolira samo dio njene teritorije, u njenoj se neposrednoj blizini nalazi "blago" koje su Ukrajinci ponudili Amerikancima.

Ukrajina, tako, tvrdi da bi korištenje rijetkih minerala i ruda bilo moguće samo ako se nuklearna elektrana Zaporožje vrati pod njihovu kontrolu. 

Taj su segment redakciji The New York Timesa, pod uvjetom anonimnosti, potvrdili i dobro upućeni izvori iz američkih i ukrajinskih diplomatskih krugova.

Ukrajinske prednosti takvog raspleta situacije bile bi očite. Povratkom kontrole nad najvećom evropskom nuklearnom elektranom, Kijevu bi se dala slamka spasa na čijim bi leđima mogao rehabilitirati energetsku infrastrukturu koju je uništilo rusko (prekomjerno) granatiranje u tri godine krvavog obračuna.

Spomenuti "dobro upućeni izvori" tvrde da ukrajinsko-američki sporazum o eksploatiranju rijetkih minerala i ruda predviđa zajednički fond u kojeg će se slijevati prihodi od novih energetskih projekata. 

Predstavljen sporazum

Nova administracija Donalda Trampa taj je sporazum svojim sunarodnjacima već predstavila kao dogovoreni višemilionski unosni pothvat. Dogovoreni da, ali ne i realizirani.

Da se višemilionski iznosi počnu slijevati na račune Kijeva i Vašingtona, Tramp s Putinom mora dogovoriti kontrolu nad dotičnom "nuklearkom". I tu dolazimo do problema.

Iz objava koju su Bijela kuća i Kremlj objavili nakon dvosatnog telefonskog razgovora nije se moglo iščitati šta se tačno dogovorilo, i je li išta, u vezi Zaporožja. 

Poznata nepoznanica u ovome trenutku jeste motiv koji bi Vladimira Putina nagnao da preda nuklearnu elektranu u ruke, ne jednog, već dvojice neprijatelja Rusije.

Teoretski, Tramp bi mu zauzvrat mogao ponuditi ukidanje zapadnih sankcija. Ili bi se, umjesto mrkve, mogao odlučiti za batinu, pa zaprijetiti novim, još oštrijim sankcijama Zapada.

Ukoliko uspije, dokazat će svoju vještinu "umijeća postizanja dogovora". No, ukoliko ga Putin još jednom nadigra, (opet) će raskrinkati svoje suštinsko nepoznavanje geopolitike, koje je u datim globalnim okolnostima ogroman znak slabosti prve sile svijeta, piše Jutarnji list.