Stav Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan), koji je u susretu s Kolindom Grabar-Kitarović poručio da se ne treba miješati u unutrašnja pitanja BiH, mogao bi se razumjeti kao odustajanje od paternalističkog odnosa prema Bosancima. Nije ni čudo da su tu izrazito proevropsku Erdoanovu poziciju u Sarajevu odmah pohvalili oni političari za koje smo navikli da povremeno (zasluženo) kritiziraju turskog predsjednika: Fahrudin Radončić, lider SBB-a, bio je među prvima.

Erdoanov zaokret

Ovakav Erdoanov stav veća je pomoć Bosni nego riječi bivšeg šefa turske diplomatije Ahmeda Davutolua (Davutoglu) na otvaranju obnovljene Ferhadije u Banjoj Luci u maju 2016. godine. Davutolu je tada Bosancima prenio “selame svih 78 miliona Turaka” - što je odmah izazvalo negativne reakcije po znanoj balkanskoj, epskoj matrici. Neke je to podsjetilo i na šaljivi crnogorski mit - da je “nas i Rusa 300 miliona”, bez obzira ko na to računa.

Erdoana sad treba držati za riječ! Odnos između Republike Turske i države BiH ne smije se više reducirati na vjerske ili partijske (SDA - AKP) relacije. Nezavisno od toga ko govori u ime turske politike, Ankara očito mora uvažiti da se bosanski prirodni savezi moraju poštovati, a ne atavistički nadzirati.

Kada bi još “Erdoanov zaokret” prihvatili Vladimir Putin i ruska diplomatija, posebno ova u Americi, usuđujem se reći, Bosna bi bila spašena. Naravno, naivno je vjerovati da bi jedan topli vjetar u pravcu Bosne, ravno s Bosfora, mogao otopiti sav led ispod zidina Kremlja. No, važno je da Turci pokažu i Rusima da nikom od bosanskih političkih prvaka, a kamoli samo jednom, Turska ne želi igrati onu ulogu za koju Miloradu Dodiku služi Rusija.

Džaba je, zato, hrvatska predsjednica u Ankari, gotovo koketno podsjetila na proslavu 100. godišnjice islama u Hrvatskoj 2016. na kojoj je Erdoan prisustvovao: on se nije dao upecati - i prihvatiti neizgovorenu "ponudu" Zagreba da ga tretiraju kao šefa svih balkanskih muslimana, pa tako i nas u BiH; sve to, da bi, valjda, utjecao na Bosance u vezi s hrvatskom varijantom promjene Izbornog zakona BiH.

Državnici iz susjedstva trebali bi biti načisto i s historijskim faktima. Tako bi konačno shvatili šta je Bosna! Ni krhki, dejtonski, bosanski mir više ne bi smio biti nastavak rata drugim sredstvima. Bosancima je dosta pokrovitelja izvrnute pameti, koji prakticiraju lošu i sebičnu “komšijsku” politiku, naslanjajući se na, ne tako rijetki, međunarodni diplomatski fijasko.

Kolinda na potezu

Teška ratna vremena su iza nas, no valja se prisjetiti kako ih je, recimo, opisao slavni britanski novinar Ed Vulijami (Vulliamy); upravo su s mirovnih pregovora Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Mate Boban odlazili smijući se, jer su znali da će ti “apsurdni ljudi, ti preplaćeni, arogantni (strani) diplomati otići nazad u Pariz, London i Vašington, da bi oni nastavili s klanjem”.

U razgovoru za zagrebački tjednik “Novosti”, Vulijami navodi kako je, recimo, Travnik, koji je bio “muslimanski grad sa značajnom hrvatskom manjinom”, u minulom ratu protiv Bosne, prema jednoj od “mirovnih mapa”, trebao postati dio tzv. Herceg-Bosne. Mapa je bila znak, “diplomatsko zeleno svjetlo”, da se završi posao. Ali, podsjeća britanski novinar, hrvatski zapovjednici u Travniku nisu htjeli slušati naredbe (iz Zagreba), da se bore protiv svojih saveznika Bošnjaka. Isto se dogodilo u Gračanici i Sarajevu: bosanski katolici nisu željeli ratovati protiv svojih, bosanskih muslimana.

To što je Erdoan, blago, džentlmenski, ali odlučno vratio Kolindu u realnost, kako bi spustila širom razapeta populistička jedra, samo je upozorenje: Oprez! U đavoljem balkanskom, nacionalšovinističkom trokutu, između Beograda, Zagreba i Sarajeva - još se lako tone.

Moje je ovdje još da kažem: upoznao sam aktuelnu hrvatsku predsjednicu još dok je bila ambasadorica u Vašingtonu i u više navrata razgovarao s njom, uključujući i intervju za “Avaz”. Kolinda je prijatelj Bosne! Njena bijela šamija u Srebrenici nije bila politički performans, poput opasne parade Aleksandra Vučića.

Dobro je da se odmah povukla pred Erdoanom, slijedeći njegovu racionalnu metamorfozu, bez obzira na to jesu li je u Zagrebu instruirali da u vezi s Bosnom traži nemoguće baš u Ankari. Grabar-Kitarović je sada na potezu: BiH treba tretirati samo kao zemlju, kojoj se mora pomagati da što prije stigne do NATO-a i ubrza put ka EU.

Bosna, naprosto, ne smije biti ničiji politički poligon za skupljanje izbornih poena.