Malo sam skitao prošlog vikenda. S rezervoarom benzina obišao cijela četiri federalna kantona u kojim vam dobrodošlicu požele županije. Predivna je Hercegovina u ovo doba. A, vjerujte mi, ni srednjoj Bosni ništa ne fali.  

Posvuda uz cestu bilbordi sa zastavama Srbije. Najavljuju Mostarski sajam. Znakovi pored puta obavještavaju nas da su komšije ekskluzivni partneri manifestacije. Zato će privremeno glavna zvijezda u gradu na Neretvi biti srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. Znakovito jeste (a slučajno nije) da je sajamski politički guru privrednu paradu u ovoj izbornoj godini odlučio otvoriti baš 10. travnja. Koje li nespretne koincidencije i organizacijskog previda! Eto, baš tog dana negdje će se već pod kariranim stijegom okupiti i potomci onih emigranata iz Drugog svjetskog rata kako bi tamo daleko, u tuđini doma svog, obilježili rođendan pokojne NDH...

Sve što radi, Dragan Čović promišljeno radi. Nema tu mjesta za improvizaciju i igru naslijepo. Kod njega je tako i sa datumima i sa ljudima. Nakon što je deseti u travnju izabrao za prvi sajamski dan, Čović se jednostavno riješio i opterećujućeg prisustva kolega iz Predsjedništva BiH na mostarskom derneku. Na kraju, ispalo je da jedan ne može doći jer se nalazi negdje u bijelom svijetu, a onaj drugi šatro ima neke ranije preuzete obaveze. Tako je šef HDZ-a (p)ostao jedini predsjednički domaćin nečega što jeste više od stranke i Sajma, ali je i znatno manje od pokroviteljstva države...

Moji hercegovački sagovornici nisu omamljeni mostarskim talambasima. Pametni ljudi, ne miješaju se u sve k'o onaj margarin iz poznate reklame. Znaju oni da je tu riječ o privat(izira)nom sijelu u službi Čovićeve i promocije njegovih stranačkih poslušnika. Od tog sajma obična raja, težaci i čestiti poduzetnici nemaju nikakve koristi. Kao što nemaju ništa ni od HDZ-ove politike sijanja straha i stalnih najava velikih kriza. I o tome su mi Hercegovci nadugo i naširoko pričali tokom sunčane i ugodne vikend turneje. Ali, to je već neka sasvim druga tema...