Prema ocjenama dobrih znalaca, nova debata u američkom Kongresu o “postdejtonskom naslijeđu i budućnosti BiH” unijela je, nažalost, više konfuzije nego nagovještaja da će se situacija u zemlji znatnije popraviti zbog većeg američkog angažmana.
Mnogi od nas to novo američko vodstvo već dugo priželjkuju i opravdano prizivaju. Zato nisu od koristi bombastični naslovi koji najavljuju suprotno.
„Zbunjenost” nekih američkih kongresmena u vezi s odavno utvrđenim historijskim faktima, naravno, rezultat je agresivnih lobističkih akcija za promicanje unutrašnjih i ličnih političkih interesa u BiH. Ipak, jasno je da Amerika ostaje posvećena i još automatski angažirana na očuvanju suverenosti bh. države i njenog teritorijalnog integriteta.Ali, unutrašnji preustroj BiH, posebno ovaj predizborni, ostaje otvoreno pitanje. Američki Kongres, dakako, ima pravo i o tome raspravljati. A da baš otvoreno ne bude riječi o podjelama, pa čak i crtanju novih granica, uz prikaz nekih raznobojnih mapa razdvajanja, u Kongresu nas je spasila sve aktuelnija opća “ruska opasnost”. To je novi-stari američki strah. Ne zbog Bosne, nego Rusije i Sirije!
U nedostatku plaćenih lobista kao što u Vašingtonu sada sasvim otvoreno djeluje Dodikova i Čovićeva lobistička infrastruktura, Bosanci u SAD, nasreću, sve više upotrebljavaju svoje američko stečeno znanje i status. Tu je, na koncu, i njihov advokatski gard i profesionalni “network”, odnosno lične veze i poznanstva.
Taj posebno moralni angažman Bosna, naravno, zaslužuje ne samo zbog svog epskog stradanja već i svoje bolje budućnosti.
Nažalost, od službenog Sarajeva u tom poslu i dalje nema pomoći, izuzev časnih izuzetaka, iz samog vrha uglavnom još nacionalno podijeljene bh. diplomatije u SAD. Zato je taj angažman bosanskih pregalaca u Americi sada vrijedan koliko i onaj na samom početku rata protiv Bosne.Borba za bolju Bosnu i Hercegovinu, kao što je to ovih dana u Čikagu ponovio slavni bh. pisac Aleksandar Hemon, još nije završena! Korisno je vjerovati i da smo tek na početku.
